Miklós Jancsó

29.09.1921, Vac, Mađarska - 31.01.2014, Budimpešta, Mađarska

 

Director
Redatelj i scenarist, studirao je pravo u Pečuhu, a diplomu stekao 1944. godine u rumunjskom gradu Cluju. Slušao je povijest umjetnosti i etnografiju koju je nastavio studirati u Transilvaniji. Služio je vojsku i bio sudionik Drugog svjetskog rata, a kraće vrijeme i ratni zarobljenik. Po završetku rata, upisao se na budimpeštansku Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost gdje je diplomirao filmsku režiju 1951. godine. U studiju filmskih novosti gdje se zaposlio, od 1950. godine režirao je mnogo propagandnih kronika i žurnala o izgradnji socijalizma, a snimio je i desetke nastavnih i kulturnih filmova. Kao redatelj dugometražnog igranog filma Zvona su otišla u Rim (A Harangok Rómába mentek) debitirao je 1958. godine. Nakon njega, neko vrijeme dalje je snimao kratkometražne dokumentarne filmove, surađujući i s tadašnjom suprugom, redateljicom Mártom Mészáros. Za kratkometražni film Besmrtnost (Halhatatlanság) dobio je nagradu na festivalu u San Franciscu 1960. Iste godine s dvojicom redatelja snima dugometražni Tri zvijezde (Három csillag), a samostalno režira Odvezivanje i vezivanje (Oldás és kötés, 1963.). Tom dramom koja se bavi odnosom ruralnog i urbanog skreće pažnju na svoj rad i ujedno započinje dugotrajnu scenarističku suradnju s Gyulom Hernádijem. Nakon ratne drame Tako sam se vratio (Így jöttem, 1965.) veliki domaći i inozemni uspjeh postiže filmom Golaći (Szegénylegények, 1965.) koji je imao premijeru u Cannesu 1996. godine i donosi mu međunarodnu prepoznatljivost. Još veći uspjeh postiže antiherojskim ratnim filmom Zvijezde i vojnici (Csillagosok, katonák, 1967.) koji osvaja međunarodnu publiku i kritiku te postaje jedan od njegovih najpoznatijih filmova. Tijekom karijere često je surađivao s direktorom fotografije Jánosom Kendeom, a prvi film na kojem su zajedno radili je Muk i krik (Csend és kiáltás, 1967.). Prvi film u boji Svježi vjetrovi (Fényes szelek) snimio je 1968. godine, a u njemu prvi put koristi pjesmu i ples. U filmovima kasnije razvija osobni stil koji je nazvao politički mjuzikl, a koji se sastoji od povijesnih analiza (često suvremene probleme obrađuje baveći se povijesnim temama), kompleksnih pokreta kamerom, dugih kadrova, pjesme i plesa te često ruralnog okruženja. Povijesnu dramu Jugo (Sirokkó, 1969.) režirao je u samo 12 kadrova. Još jedan velik uspjeh postiže povijesnom dramom Crveni psalam (Még kér a nép, 1971.) koja mu donosi nagradu za režiju na filmskom festivalu u Cannesu. Tijekom sedamdesetih snima niz filmova u Italiji ili uz sudjelovanje talijanskih producenata. Među njima ističu se Privatni poroci, vrline javne (Vizi privati, pubbliche virtů, 1975.). U mađarskoj produkciji snimio je Elektra, ljubavi moja (Szerelmem, Elektra, 1974.) i dva dijela trilogije, nezavršene zbog loša prijama kod kritike, Madžarska rapsodija (Magyar rapszódia, 1979.) i Allegro barbaro (1979.). U osamdesetima njegove filmove kritika ne voli, iako se danas ponovno propituje njegov tadašnji rad. Filmom Srce tiranina ili Boccacio u Mađarskoj (A Zsarnok szíve, avagy Boccaccio Magyarországon, 1981.) polako napušta dotadašnju preokupaciju povijesnim okruženjima. Snima i dokumentarne filmove te radi za televiziju. Idući igrani Zora (L'aube) snima 1985. godine. U drami Sezona čudovišta (Szörnyek évadja, 1987.) prvi put nakon gotovo dvadeset godina snima i scene suvremene Budimpešte. Snima još Horoskop Isusa Krista (Jézus Krisztus horoszkópja, 1988.) i početkom devedesetih Isten hátrafelé megy (1991.) te korežira i Na lijepom plavom Dunavu (Kék Duna keringö, 1992.). U devedesetima prošlog stoljeća posvećuje se snimanju dokumentarnih i kratkometražnih filmova. Tek 1999. godine vraća se dugometražnom igranom filmu s iznimno uspješnim Fenjer Gospodnji u Budimpešti (Nekem Lampast Adott Kezembe Az Ur Pesten, 1999.). U njemu surađuje s novim direktorom fotografije, Ferencom Grunwalskyem koji je ujedno i koscenarist filma. Zahvaljujući popularnosti filma od 2000. do 2006. godine snima još pet komedija s ista dva glavna lika, Pepeom i Kapom. Posljednja dva filma koja je snimio su Oda az igazság (2010.) i Magyarország 2011 (2012.). Uz rad na filmu, bavio se i kazališnom režijom te je dobitnik mnogih priznanja, među kojima je i prestižna mađarska nagrada Béla Balázs.

Filmografija

Magyarország 2011 ( 2012)
Oda az igazság (2010)
Ede megevé ebédem (2006)
Európából Európába (2004) (dokumentarni omnibus, dio 3)
A mohácsi vész (2004)
Kelj fel, komám, ne aludjál (2002)
Utolsó vacsora az Arabs Szürkénél (2001)
Anyád! A szúnyogok (2000)
Fenjer Gospodnji u Budimpešti (Nekem Lampast Adott Kezembe Az Ur Pesten, 1999)
Sír a madár (1998) (srednjemetražni)
Játssz, Félix, játssz! (1997) (srednjemetražni, dokumentarni)
Hösök tere - régi búnk és... II (1997) (kratkometražni)
Hösök tere - régi búnk és... I (1997) (kratkometražni)
Szeressük egymást gyerekek! (1996) (omnibus, dio Anagy agyhalal)
Kövek üzenete - Budapest (1994) (srednjemetražni, dokumentarni)
A Kövek Üzenete - Hegyalja (1994) (srednjemetražni, dokumentarni)
A Kövek üzenete - Máramaros (1994) (srednjemetražni, dokumentarni)
Na lijepom plavom Dunavu (Kék Duna keringö, 1992)
Isten hátrafelé megy (1991)
Horoskop Isusa Krista (Jézus Krisztus horoszkópja, 1988)
Sezona čudovišta (Szörnyek évadja, 1987)
Zora (L'aube, 1985)
Harmadik jelenlét (1986) (kratkometražni, dokumentarni)
Omega, Omega, Omega (1984) (TV, dokumentarni)
Muzsika (1984) (TV, dokumentarni)
Capitali culturali d'Europa (1983) (dokumentarna TV serija, 1 nastavak: Budapest (1983))
Faustus doktor boldogságos pokoljárása (1982) (mini TV serija)
Srce tiranina ili Boccacio u Mađarskoj (A Zsarnok szíve, avagy Boccaccio Magyarországon, 1981)
Allegro barbaro (1979)
Madžarska rapsodija (Magyar rapszódia, 1979)
Második jelenlét (1978) (kratkometražni, dokumentarni)
Laboratorio teatrale di Luca Ronconi (1977) (TV, dokumentarni)
Privatni poroci, vrline javne (Vizi privati, pubbliche virtů, 1975)
Elektra, ljubavi moja (Szerelmem, Elektra, 1974)
Rim opet hoće Cezara (Roma rivuole Cesare, 1974) (TV)
Tehnika i obred (La tecnica e il rito, 1972) (TV)
Crveni psalam (Még kér a nép, 1971)
Jaganjac božji (Égi bárány, 1970)
Pacifistica (La pacifista, 1970)
Füst (1970) (kratkometražni, dokumentarni)
Jugo (Sirokkó, 1969)
Svježi vjetrovi (Fényes szelek, 1968)
Decameron '69 (1969) (omnibus)
Vörös május (1968) (kratkometražni, dokumentarni)
Muk i krik (Csend és kiáltás, 1967)
Zvijezde i vojnici (Csillagosok, katonák, 1967)
Golaći (Szegénylegények, 1965)
Közelröl: a vér (1966) (kratkometražni)
Tako sam se vratio (Így jöttem, 1965)
Jelenlét (1965) (kratkometražni)
Odvezivanje i vezivanje (Oldás és kötés, 1963)
Hej, te eleven fa... (1963) (kratkometražni)
Alkonyok és hajnalok (1961) (kratkometražni)
Az idö kereke (1961) (kratkometražni)
Indiántörténet (1961) (dokumentarni)
Tri zvijezde (Három csillag, 1960) (koredatelj)
Az eladás müvészete (1960) (kratkometražni, dokumentarni, koredatelj)
Izotópok a gyógyászatban (1959) (kratkometražni, dokumentarni)
Besmrtnost (Halhatatlanság, 1959) (kratkometražni dokumentarni)
Zvona su otišla u Rim (A Harangok Rómába mentek, 1958)
Derkovits Gyula 1894-1934 (1958) (kratkometražni, dokumentarni)
Na rubu grada (A Város peremén, 1957) (kratkometražni, dokumentarni)
Színfoltok Kínából (1957) (kratkometražni, dokumentarni)
Peking palotái (1957) (kratkometražni, dokumentarni)
Kína vendégei voltunk (1957) (kratkometražni, dokumentarni)
Dél-Kína tájain (1957) (kratkometražni, dokumentarni)
Móricz Zsigmond (1956) (kratkometražni, dokumentarni)
Varsói világifjúsági talákozó I-III (1955) (kratkometražni ,dokumentarni)
Emlékezz, ifjúság! (1955) (kratkometražni, dokumentarni)
Egy délután Koppánymonostorban (1955) (kratkometražni, dokumentarni)
Angyalföldi fiatalok (1955) (kratkometražni, dokumentarni)
Jesen u Badasconyju (Ösz Badacsonyban, 1954) (kratkometražni, dokumentarni)
Egy kiállítás képei (1954) (kratkometražni, dokumentarni)
Galga mentén (1954) (kratkometražni, dokumentarni)
Emberek! Ne engedjétek! (1954) (kratkometražni, dokumentarni)
Éltetö Tisza-víz (1954) (kratkometražni, dokumentarni)
Közös után (1953) (kratkometražni, dokumentarni)
Arat az orosházi 'Dózsa' (1953) (kratkometražni, dokumentarni)
A 8. szabad május 1 (1952) (kratkometražni, dokumentarni)
A szovjet mezögazdasági küldöttek tanításai (1951) (kratkometražni, dokumentarni)
Stvar mira uzeli smo u ruke (Kezünkbe vettük a béke ügyét, 1950) (kratkometražni, dokumentarni)


Vezani tekstovi

Miklós Jancsó - veteran europskog filma

Jancsó – majstor dugih kadrova

Filmovi redatelja

Golaći

(Szegénylegények, Mađarska, 1965 | Mjesto prikazivanja filma: Centar za kulturu Histrionski dom (Ilica 90))

Režija: Miklós Jancsó
FOTOGRAFIJA: Tamás Somló
Sadržaj:

Mađarska u drugoj polovici 19. stoljeća. Građansko-nacionalna revolucija pod vodstvom Lajosa Kossutha je slomljena, austrijska habsburška hegemonija ponovo je uspostavljena, ali mađarski gerilci nastavljaju sa sporadičnim oružanim akcijama. Kako bi iskorijenile gerilu, vojne vlasti izoliraju velik broj sumnjivaca u tvrđavu smještenu na usamljenom mjestu. Pretpostavlja se da su među uhićenicima i gerilski vođe, uključujući legendarnog Sándora Roszu,  no vlasti ih ne mogu...

c/b, 90'

Crveni psalam

(Még kér a nép, 1971)

Režija: Miklós Jancsó
FOTOGRAFIJA: János Kende
Sadržaj:

Gotovo poetski prikaz seljačkog ustanka, na mađarskom imanju, 1890. godine. Film istražuje motive pobune te pitanje moralnosti i nasilja... Zasigurno najpoznatiji film redatelja Miklósa Jancsóa. Za redateljski rad nagrađen je na festivalu u Cannesu. Zanimljivost filma je da je snimljen u samo 28 kadrova.

boja, 88 min

Madžarska rapsodija

(Magyar rapszódia, 1978)

Režija: Miklós Jancsó
Sadržaj:

Film ispričan iz perspektive Istvana, sina dobrostojećeg vlasnika imanja. Tokom Prvog svjetskog rata postaje instrumentom u suzbijanju pobune u vojsci. Nakon što otkrije da je odgovoran za smrt nekoliko novaka, želi svim silama biti narodski čovjek dok neprijateljstvo ne nestane. Pridružuje se komunistima, ali spozna da je tu bezvrijedan. Tokom dvadesetih i tridesetih njegov politički pogled se mijenja gotovo jednako kao i njegove prevrtljive emocije... Prvi dio zamišljene i nikad dov...

boja, 101 min

Allegro barbaro

(1979)

Režija: Miklós Jancsó
FOTOGRAFIJA: János Kende
Sadržaj:

Priča o Istvanu, započeta u filmu Madžarska rapsodija, nastavlja se ovim filmom. Radnja prvog filma završava nedugo nakon kraja Prvog svjetskog rata, kada Istvan preispituje odanost zemljoposjedničkom staležu svoga oca i počinje podupirati seljake. Na početku ovog filma, Istvan se udružuje sa seljacima te, kako priča dalje odmiče, postaje jasno da kreće protiv svoje obitelji i staleža kojem je pripadao... Madžarska rapsodija i Allegro barbaro bila su dva najskuplja mađarska filma tog...

boja, 74 min

Fenjer Gospodnji u Budimpešti

(Nekem Lampast Adott Kezembe Az Ur Pesten, 1999)

Režija: Miklós Jancsó
FOTOGRAFIJA: Ferenc Grunwalsky
Sadržaj:

Protagonisti filma su Kapa i Pepe, dva grobara koji, sjedeći na maloj klupi na groblju, provode vrijeme zezajući se sa svijetom oko sebe. U isto vrijeme oni su bankari, odvjetnici, novopečeni bogataši, bankrotirani poduzetnici, razbojnici i teroristi. No, jedno je sigurno - oni su neuništivi... Vrlo hvaljen film Miklósa Jancsóa, prikazan na filmskom festivalu u Berlinu 1999. godine (kao dio programa pod nazivom International Forum of New Cinema) te dobitnik međunarodne kritičarske na...

boja, 107 min

Probudi se druže, ne spavaj

(Kelj fel, komám, ne aludjál, 2002)

Režija: Miklós Jancsó
FOTOGRAFIJA: Ferenc Grunwalsky
Sadržaj:

Pepe i Kapa, besmrtni su Jancsóvi junaci četverodijelnog filmskog projekta započetog 1999. kao i nekih drugih Jancsóvih filmova. U ovom zadnjem dijelu majstor tragične groteske opisuje prilike u Madžarskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata. Pojavljuju se: madžarski vojnik, Židov sa žutom zvijezdom, SS-ovac pobjegao iz «Volka», Rus sa usnom harmonikom, minorne uloge Jancsóa u kaputu, scenarista filma Hernádija sa šeširom u bolničkom krevetu, ruski tenk T-34 koji donosi naranče Rusima i pali anđeli...

boja, 85 min

Tako sam se vratio

(Így jöttem, 1965.)

Režija: Miklós Jancsó
FOTOGRAFIJA: Tamás Somló
Sadržaj:

Radnja filma događa se u Mađarskoj u dane potkraj Drugog svjetskog rata. Sedamnaestogodišnji Jóska pokušava se vratiti domu dok se zemljom u raznim pravcima kreću Rusi i Nijemci. Zarobljava ga Crvena Armija, no ubrzo ga puštaju. Kad ga ponovno zarobe, prepuštaju ga na brigu jednako mladom Rusu Kolji čiji je zadatak brinuti za krave koje daju mlijeko za vojnike i ranjene.

c/b, 35 mm, 108 min

Zvijezde i vojnici

(Csillagosok, katonák, 1967.)

Režija: Miklós Jancsó
FOTOGRAFIJA: Tamás Somló
Sadržaj:

Snimljen u mađarsko-ruskoj koprodukciji, film je originalno bio naručen u povodu pedesetogodišnjice Oktobarske revolucije kada su u Rusiji vlast osvojili boljševici. Miklós Jancsó smješta radnju filma dvije godina kasnije, u 1919. godinu i prikazuje sukob Crvenih boljševika i Bijelih koji su podržavali cara. Mađarski nacionalisti podržali su boljševike, no na brdima koja gledaju na rijeku Volgu gdje se odvija neprekidna borba čini se kao da nijedna strana nema prednost i rat se čini jednako uzal...

c/b, 35 mm, 90 min

Muk i krik

(Csend és kiáltás, Mađarska, 1968)

Režija: Miklós Jancsó
FOTOGRAFIJA: Janos Kende
Sadržaj:

Priča o mađarskom građanskom ratu, odnosno slomu Mađarske Sovjetske Republike 1919. Nakon kontrarevolucije, admiral Miklós Horthy, vođa nacionalističkih, konzervativnih snaga, postaje samoproglašeni regent monarhije te uvodi vladavinu „bijelog terora“. Vojnici mađarske Crvene Armije daju se u bijeg, a jedan od njih, István Cserzi, utočište nalazi na farmi koju vode dvije žene. Nakon velikog međunarodnog uspjeha filma Golaći (1965), mađarski redatelj Mikl&...

c/b, DCP, 77'
Vidi cijeli program