Filmski redatelj i producent, kazališni redatelj, glumac i komičar, pravim imenom Michael Igor Peschowsky. Rođen je u Berlinu u njemačko-ruskoj židovskoj obitelj koja je bježeći pred nacistima 1939. godine emigrirala u SAD. Maturirao je u New Yorku, a tijekom studija na Sveučilištu u Chicagu se izdržavao radeći. Nakon povratka u New York, učio je glumu kod Leeja Strasberga. Već tijekom studija medicine u Chicagu se priključio grupi komičara koja je postala poznata kao improvizacijska grupa Compass Players (preteča The Second City). Pomoću njih je upoznao Elaine May te su postali iznimno uspješan komičarski duo. Nastupali su po noćnim klubovima, na televiziji, a potom i u New Yorku te potkraj pedesetih postigli veliku popularnost. Zajedno su snimili i tri ploče zajedničkih komičarskih nastupa i osvojili nagradu Grammy za snimku iz 1961. godine. Iduće godine prekinuli su suradnju, a Nichols debitira na Broadwayu kazališnom režijom drame Neila Simona Barefoot in the Park s Robertom Redfordom u glavnoj ulozi. Predstava se pokazala veoma uspješnom, a redatelj je osvojio kazališnu nagradu Tony 1964. godine. Filmski debi mu je ekranizacija drame Tko se boji Virginije Woolf (Who's Afraid of Virginia Woolf?, 1966.) s Elizabeth Taylor i Richardom Burtonom u glavnim ulogama. Odmah potom uslijedio je film po kojem je većini javnosti ostao najpoznatiji, komedija Diplomac (The Graduate, 1967.) s Dustinom Hoffmanom. Iako je film bio nominiran za sedam Oscara, primio je samo onaj za najboljeg redatelja te Zlatni globus za režiju. Dokazavši se kao uspješan filmski redatelj, nije zaboravio na kazališne daske te je tijekom karijere uspješno nastavio balansirati između filmske i kazališne režije. Za rad u kazališu osvojio je devet nagrada Tony za različite produkcije. Bio je ujedno jedan od rijetkih koji je uspio osvojiti tzv. EGOT, odnosno nagrade Emmy, Grammy, Oscar i Tony. Za veliko platno, nakon Diplomca režirao je uspješnu ekranizaciju poznatog romana Kvaka 22 (Catch-22, 1970.). Tijekom sedamdesetih snima kontroverznu dramu Spolno općenje (Carnal Knowledge, 1971.) s Jackom Nicholsonom, Ann-Margret, Artom Garfunkelom i Candice Bergen, manje zapaženi triler Dan dupina (The Day of the Dolphin, 1973.) i krimi komediju The Fortune (1975.) u kojoj opet surađuje s Jackom Nicholsonom, uz Warrena Beattya i Stockard Channing. Budući da je uvijek ostao vezan za komičarske korijene snimio je brodvejski nastup komičarke Gilde Radner koji je izdan pod nazivom Gilda Live (1980.). Slijedi kritički i komercijalno uspješna drama Silklwood (1983.) u kojoj glavnu ulogu tumači Meryl Streep. Suradnju s njom nastavio je i u kasnijim filmovima; Žgaravica (Heartburn, 1986.) s Jackom Nicholsonom i prema autobiografskoj knjizi Nore Ephron; Razglednice iz pakla (Postcards from the Edge, 1990.) sa Shirley MacLaine i prema knjizi Carrie Fisher. Osim filmova, s Merly Streep je surađivao i u kazalištu, u predstavi Galeb 2001. godine. Tijekom osamdesetih je snimio dramu Biloxi Blues (1988.) prema kazališnoj drami Neila Simona i s Matthewom Broderickom i Christopherom Walkenom u glavnim ulogama te romantičnu dramu Working Girl (1988.) s Melanie Griffith i Harrisonom Fordom. S Fordom opet surađuje u drami Henryjev povratak (Regarding Henry, 1991.), a s Nicholsonom obnavlja suradnju u hororu Vuk (Wolf, 1994.). Ipak, najveći uspjeh postiže komedijom Krletka (The Birdcage, 1996.) s Robinom Williamsom i Geneom Hackmanom u glavnim ulogama. Većinu filmova je i producirao. Za dramu Na kraju dana (The Remains of the Day, 1993.) redatelja Jamesa Ivorya je tako bio nominiran za Oscara u kategoriji producenta. Devedesete je zaključio režijom komedije o američkoj predsjedničkoj kampanji Primary Colors (1998.) s Johnom Travoltom i Emmom Thompson u glavnim ulogama. Na tome, kao i ranijem filmu Krletka (američkoj verziji francuskog originala Kavez ludosti / La Cage aux Folles, 1978.) obnovio je suradnju s Elaine May koja je napravila adaptacije oba scenarija. Nichols dalje režira znanstvenofantastičnu komediju What Planet Are You From? (2000.) koja loše prolazi na kino blagajnama i televizijski film, dramu Wit (2001.) u kojoj ponovno surađuje s Emmom Thompson, primivši nagradu Emmy za najbolju režiju i najbolji tv film. I dalje režirajući za televiziju, snima veoma zapaženu mini seriju Anđeli u Americi (Angels in America, 2003.) o ranim danima pojave AIDS-a u SAD-u. Između brojnih ostalih nagrada, serija osvaja Zlatni globus i nagradu Emmy, a Nichols prima i Emmya za njezinu režiju. Prema kazališnoj drami za veliko platno režira uspješnu romantičnu dramu Bliski odnosi (Closer, 2004.). Godinu kasnije na Broadwayu postavlja mjuzikl Montya Pythona Spamalot primivši za njega još jednu nagradu Tony. Njegov posljednji film je biografski povijesni Rat Charlieja Wilsona (Charlie Wilson's War, 2007.) s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi. Opet je na Broadwayu 2012. godine primio devetu nagradu Tony za predstavu Smrt trgovačkog putnika s Philipom Seymourom Hoffmanom i Andrewom Garfieldom u glavnim ulogama. Među posljednjim planiranim projektima bila mu je televizijska adaptacija kazališne drame Master Class o životu legendarne operne pjevačice Marije Callas s Meryl Streep u glavnoj ulozi. Godine 2010. od Američkog filmskog instituta prima nagradu za životno djelo.