ULOGE:
Keir Dullea (dr. Dave Bowman),
Gary Lockwood (dr. Frank Poole),
William Sylvester (dr. Heywood R. Floyd),
Leonard Rossiter (dr. Andrei Smyslov),
Margaret Tyzack (Elena),
Robert Beatty (dr. Ralph Halvorsen),
Sean Sullivan (dr. Bill Michaels),
Douglas Rain (HAL 9000 - glas),
Daniel Richter

SCENARIJ:
Stanley Kubrick,
Arthur C. Clarke (prema vlastitoj priči)

FOTOGRAFIJA:
Geoffrey Unsworth

MONTAŽA:
Ray Lovejoy

Sadržaj:

Prije četiri milijuna godina, u osvit čovječanstva u eri pleistocena, pojava zagonetnog crnog monolita, artefakta glatkih površina i pravokutne geometrijske strukture, izaziva uznemirenost među pripadnicima čopora čovjekolikih majmuna. Potaknuti monolitom, neki članovi čopora australopiteka s vremenom postaju agresivni prema životinjama, otkrivaju ubojite mogućnosti primjene njihovih kostiju, te naposljetku agresiju izražavaju i prema pripadnicima suparničkog čopora.

Sada je godina 2000., i profesor Heywood R. Floyd space-shuttleom putuje na svemirsku postaju Orbiter Hilton, gdje ga očekuje važan sastanak. Floyd je cijenjeni znanstvenik i obiteljski čovjek, predsjednik Nacionalnog odbora za astronautiku čiji je zadatak sa skupinom kolega spustiti se na Mjesec i iz baze Clavius istražiti pojavu tajanstvenog crnog monolita, koji je slijetanjem na mjesečevoj površini stvorio krater. Osamnaest mjeseci kasnije, peteročlana posada svemirske letjelice Discovery One, predvođena astronautima dr. Daveom Bowmanom i dr. Frankom Pooleom, mirno plovi zvjezdanim prostranstvom prema Jupiteru. Uz petoro ljudi, od kojih je troje u hibernaciji, na brodu je i računalo HAL 9000, savršen predstavnik umjetno kreirane inteligencije, najsuvremeniji uređaj iz serije precizno konstruiranih naprava koje nikad nisu pogriješile ili zakazale…

 

Nagrađena Oscarom za najbolje vizualne specijalne efekte, uz nominacije za scenografiju, režiju i scenarij, te ovjenčana nagradom BAFTA u kategorijama najbolje scenografije, fotografije i zvuka, impresivna fantastična pustolovna art drama Stanleyja Kubricka iznimno je uspjela ekranizacija kratke priče Stražar glasovitog majstora znanstveno-fantastične proze Arthura C. Clarkea. Prihvativši se adaptacije djela jednog od utemeljitelja literarnog SF-a, Kubrick je stvorio prijelomno ostvarenje u povijesti sedme umjetnosti, promišljeno, meditativno i metafizično djelo koje i pola stoljeća nakon nastanka imponira slojevitošću, cerebralnošću, vizualnom cizeliranošću, bogatom likovnošću i filozofskom dimenzijom.

Riječ je o izuzetno stiliziranom i atmosferičnom, minimalistički režiranom remek-djelu, koje podjednako intrigantno tematizira omiljeni redateljev motiv čovjekova otuđenja, kao i zajedničke Kubrickove i Clarkeove tematske preokupacije evolucije ljudske inteligencije i opasnosti koju nekontrolirani razvoj tehnologije predstavlja za opstanak čovjeka. Ostvarenje kontroverznog pedanta i navodnog mizantropa Kubricka, koji je tvrdio da je 2001: Odiseja u svemiru alegorija o potrazi za Bogom, emotivno je hladan i distanciran film koji ironijski jedine opipljive, štoviše tople emocije, pridaje kompjuteru (potresna antologijska sekvenca u kojoj astronaut Dave Bowman odlučno, ne dozvoljavajući da ga osjećaji ometu, isključuje tj. ubija HAL-a koji se postepeno gasi gubeći memoriju).

Film je to neopisivo precizne forme i kompozicije, dugo i pomno stvarano djelo opravdano smatrano najboljim SF filmom svih vremena i jednim od najboljih filmova svih vremena bilo kojeg žanra odnosno izvan žanrovskih svrstavanja. Također, specijalni efekti i danas se drže najuspjelijima i najefektnijima načinjenima prije pojave računalne CGI animacije, a jedan je kritičar svojedobno napisao da će „film i prizori bolji od ovog biti snimljeni tek na stvarnim lokacijama u svemiru”.

Pokojni američki filmski kritičar Roger Ebert tvrdio je da je Kubrick tendenciozno i promišljeno minimalističkom režijom, dugim kadrovima i veličanstvenom glazbenom kulisom (Tako je govorio Zarathustra Richarda Straussa, Na lijepom plavom Dunavu Johanna Straussa, Ballet Suite Gayaneh Arama Hačaturiana, te Lux Aeterna, Atmospheres i Adventures Györgyja Ligetija) kod gledatelja budi maštu, tjerajući ih da razmišljaju o viđenom i sami donose zaključke, govoreći im da su razmišljanjem postali ljudska bića, i da je vrijeme da um iskoriste za daljnji napredak.

boja, 149'