ULOGE:
Jean-Pierre Leaud (Antoine Doinel),
Claire Maurier (Gilberte Doinel,
majka),
Albert Rémy (Julien Doinel),
Guy Decomble (učitelj francuskog)

SCENARIJ:
François Truffaut,
Marcel Moussy

FOTOGRAFIJA:
Henri Decaë

GLAZBA:
Jean Constantin

MONTAŽA:
Marie-Josèphe Yoyotte

SCENOGRAFIJA:
Bernard Evein

Sadržaj:

Pariz tijekom druge polovine 50-ih godina prošlog stoljeća. Pučkoškolac Antoine Doinel dječak je koji se i kod kuće i u školi suočava s brojnim nevoljama. Dok kod kuće nailazi na nerazumijevanje majke Gilberte i očuha Juliena, koji su često odsutni, Antoine u školi mora podnositi budnu pasku strogog učitelja francuskog jezika zvanog Listić, koji dječaka smatra propalicom, osobito nakon što ga uhvati u plagiranju Balzacove proze.

Budući da roditelji često nisu pored njega, Antoine utjehu pronalazi u intenzivnom maštanju o nekoj ljepšoj svakodnevici, a nerijetko se upušta i u sitne prijestupe i nestašluke. Kad nakon niza takvih nepodopština s najboljim prijateljem Renéom Bigeyjem iz očuhove radne sobe ukrade pisaći stroj, želeći njegovom prodajom zaraditi nešto novca za bijeg od kuće, Antoine će dospjeti u policijsku postaju.

No neće znati da je to tek početak njegova sukoba sa zakonom i da će ubrzo, nakon noći provedene u zatvorskoj ćeliji s prostitutkama i lopovima, završiti u domu za maloljetne delinkvente.
 

U kreiranju priče svog dugometražnog scenarističkog i redateljskog prvijenca, za koji je na festivalu u Cannesu 1959. godine nagrađen kao najbolji redatelj, a film je godinu kasnije nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg izvornog scenarija te 1961. za prestižnu nagradu BAFTA u dvjema kategorijama, glasoviti francuski filmaš François Truffaut (Jules i Jim, Nježna koža, Pucajte u pijanista, Američka noć) nadahnuće je pronašao u vlastitom nesretnom djetinjstvu i odrastanju. Izvorno namjeravajući snimiti kratki film, Truffaut se nakon temeljite analize vlastita života ipak odlučio za dugometražno djelo, film posvećujući svom u studenom 1958. godine preminulom prijatelju i intelektualnom guruu novog vala Andreu Bazinu.

Ostvarenje u kreiranju kojeg se Truffaut dijelom nadahnuo i kultnom dramom Nula iz vladanja Jeana Vigoa inicijalno je djelo francuskog novog vala, film čiji je mladi, buntovni i nekonformistički protagonist bio u savršenom suglasju s dominantnim raspoloženjem onodobne publike, što je rezultiralo velikim komercijalnim uspjehom. Kritika je, pak, bila istinski impresionirana ne samo nekonvencionalnom naracijom i podjednako neuobičajenom završnicom, nego i nimalo sentimentalnim prikazom života protagonista adolescenta i predočavanjem zbivanja praktički isključivo kroz njegov lik, fokusiranjem na njegov ambivalentan odnos s majkom, narativnom i vizualnom ekonomičnošću, efektnim kontrastom društvene represije u interijerima sa slobodom i vitalitetom na otvorenim prostorima, te suptilnim oblikovanjem protagonistove svijesti o vlastitom identitetu koji se definira i kroz odnose s obitelji, osobito majkom, kao i s društvom.

Naslov 400 udaraca prvi je film iz autorova ciklusa Pustolovine Antoinea Doinela, koji zaokružuju kratkometražni film Antoine i Colette iz 1962. te dugometražni filmovi Ukradeni poljupci (1968), Zajednički stol i postelja (1970) i Ljubav u bijegu (1979), a u kojem se Truffaut pozabavio sudbinom Antoinea Doinela, kojeg sjajno utjelovljuje Jean-Pierre Léaud (Godardov Muški rod – ženski rod, Bertoluccijev Posljednji tango u Parizu, također Truffautova Američka noć, Unajmio sam plaćenog ubojicu Akija Kaurismäkija).

c/b, 99'