Potresna priča o nježnoj seoskoj djevojci Janici koju uništavaju primitivni uvjeti života i surovost međuljudskih odnosa. Ona je odbačena i neshvaćena od svog muža Marka Labudana, a suosjećanje nalazi jedino kod seoskog osobenjaka Jože Svetog. No, to nije dovoljno za opstanak u sredini gdje je nježnost nedopustiva slabost i sramota...

Modernistički klasik Ante Babaje Breza, cijenjen jednako od publike i kritike, upečatljivi je spoj naturalizma i estetizirane fotografije inspirirane naivnim slikarstvom, a zbog ovakvog prikaza folklornih elemenata često se film uspoređuje s djelima Sergeja Paradžanova. Emocionalno vrlo dramatičan, film razvija Babajine tipične motive egzistencijalne tjeskobe, neprilagođenosti okolini i opsjednutosti prolaznošću. Ističe se upečatljiva ekspresivna gluma Fabijana Šovagovića i Bate Živojinovića te, njima suprotna, privlačna samozatajnost slovenske glumačke debitantice, manekenke Mance Košir. Film je na Pulskom filmskom festivalu 1967. u žestokoj konkurenciji osvojio Srebrnu Arenu, Zlatnu arenu za mušku ulogu (Bata Živojinović) i nagradu za snimateljski rad (Tomislav Pinter).