Ante Babaja, redatelj i scenarist, rođen je u Imotskom 6. listopada 1927. godine. Nakon završene srednje škole upisuje studij ekonomije i prava. Zahvaljujući poznanstvu s petnaest godina starijim Brankom Belanom ulazi u film. Tako je potkraj 1949. godine angažiran kao asistent Kreše Golika na njegovom prvom igranom filmu Plavi 9, a 1953. godine, kao volonter na setu, pritio je nastanak filmova istaknutih francuskih autora Christiana-Jaquea, Yvesa Ciampija i Jacquesa Beckera. Godine 1954. Belan ga uzima za pomoćnika u antologijskom Koncertu. Naredne godine režira prvi film, dokumentarističku impresiju Jedan dan na rijeci. Godine 1961. režira prvi igrani film Carevo novo ruho. Sredinom šezdesetih okreće se eksperimentalnom filmu i snima eksperimentalno - dokumentarne filmove Tijelo (1965), Kabina (1966) i Plaža (1966). Svoj najpopularniji i najčuveniji film Breza, temeljen na motivima Kolarovih pripovijetki, snima 1967. godine. U 1971. snima film Mirisi, zlato i tamjan, adaptaciju istoimenog romana Slobodana Novaka. Slijedi razdoblje u kome radi isključivo kao dokumentarist i tada nastaje dokumentarac Čuješ li me sada? nastavak njegova klasičnog dokumentarnog filma Čuješ li me? iz 1965. godine. Film Izgubljeni zavičaj (ponovno adaptacija djela Slobodana Novaka), po mnogima njegov najljepši film, realizira 1980. godine. Godine 1992. realizira film Kamenita vrata. Zbog različitih okolnosti, film zapravo nikada ni nije došao do publike. Bio je i dugogodišnji profesor na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu. Godine 1988. nagrađen je nagradom Vladimir Nazor za životno djelo. Osam godina kasnije, kulturna javnost odala mu je priznanje Vjesnikovom nagradom Jelen za životno djelo.

_______________________________________________________________





Podrijetlom s Visa, školovao se u Beogradu i Zagrebu, u kojem je maturirao i upisao studij ekonomije i prava. Filmom se počeo baviti 1949. asistirajući Kreši Goliku u dugometražnom igranom prvijencu Plavi 9, a kao režiser debitirao je 1955. kratkometražnim dokumentarnim filmom Jedan dan na Rijeci. Uslijedili su kratkometražni igrani filmovi Lakat, kao takav iz 1959. i Pravda (1962.). Dugometražni igrani debi ostvario je prilagodbom slavne bajke Hansa Christiana Andersena Carevo novo ruho (1961.). Sredinom šezdesetih posvetio se eksperimentalnom prosedeu što je rezultiralo eksperimentalno-dokumentarnim filmovima Tijelo (1965.), Kabina (1966.) i Plaža (1966.); u tom razdoblju nastao je i sugestivan dokumentarni film Čuješ li me? (1965.), koji je 1978. dobio dojmljiv nastavak Čuješ li me sad?. Brezu, njegov najpoznatiji i najcjenjeniji film, snimio je 1967. prema motivima Kolarovih pripovijetki, a režirao je i adaptacije djela Slobodana Novaka Mirisi, zlato i tamjan (1971.) i Izgubljeni zavičaj (1980.). Godine 1992. režirao je film Kamenita vrata. U osamdesetoj godini Babaja je snimio dugometražni dokumentarni film Dobro jutro. Osnivač je filmskog odsjeka na ondašnjoj Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu (danas ADU), na kojoj je godinama predavao filmsku režiju. Skupina autora posvetila mu je monografiju Ante Babaja, objavljenu 2002. godine.




Program kratkometražnih filmova Ante Babaje



Izbor dokumentarnih filmova Ante Babaje



Kratkometražni filmovi Ante Babaje