ULOGE:
James Stewart (dr. Benjamin McKenna),
Doris Day (Josephine Conway McKenna),
Brenda de Banzie (Lucy Drayton),
Bernard Miles (Edward Drayton),
Ralph Truman (inspektor Buchanan),
Daniel Gélin (Louis Bernard)

SCENARIJ:
John Michael Hayes

FOTOGRAFIJA:
Robert Burks

GLAZBA:
Bernard Herrmann

MONTAŽA:
George Tomasini

Sadržaj:

Američki kirurg Ben MacKenna sa suprugom Jo i desetogodišnjim sinom Hankom sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća dolazi na turistički odmor u Maroko. Obitelj već u autobusu iz Casablance za Marakesh upozna Francuza Louisa Bernarda, koji odmah osvoji njihove simpatije i s kojim provedu neko vrijeme u ugodnom razgovoru. Nakon što se uskoro smjeste u hotelu, Ben i Jo će tijekom ručka upoznati supružnike Lucy i Edwarda Draytona, Britance koji u Maroku također borave na odmoru. Idući dan netko Bernarda probode na prenapučenoj tržnici i u mnoštvu ljudi, a dok počinitelj uspijeva pobjeći neprimijećen, napadnuti umre na Benovim rukama. No obitelj McKenna će uskoro pogoditi mnogo veća tragedija, jer će Benu i Jo netko oteti Hanka. Otmičari će očajnom ocu ubrzo poručiti da će mu dijete vratiti živo pod jednim uvjetom, ako nikome ne oda tajnu koju mu je prije smrti na uho šapnuo Bernard. Svjestan da se ne smije obratiti policiji, Ben će odlučiti sam otkriti tko mu je oteo sina. A kad krene u potragu za otmičarima, otkrit će da Lucy i Edward Drayton nisu onako bezazleni kakvima se čine, te će ga tragovi naposljetku odvesti u London.

Godine 1956. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, a godinu kasnije nominirana za Oscara u kategoriji najbolje izvorne pjesme What Ever Will Be, Will Be, odnosno Que Sera, Sera autora Jaya Livingstona i Raya Evansa u izvedbi glavne glumice Doris Day, dinamična i vrlo šarmantna pustolovna triler-drama Čovjek koji je suviše znao redatelja Alfreda Hitchcocka njegov je prepravak vlastitog filma iz 1934. godine, u kojem su glavne uloge tumačili Leslie Banks i Peter Lorre. Dok je izvorni film snimljen u Velikoj Britaniji i uz skroman proračun, izvrsni rezultati koji je postigao Hitcha su nagnali da nešto više od dva desetljeća kasnije u Hollywoodu istu priču ispripovijeda na drugačiji i suvremeniji način, uz visoki proračun i s velikim zvijezdama Jamesom Stewartom i Doris Day u glavnim ulogama. Posrijedi je prepravak ponešto inferiorniji u odnosu na izvorni film, no u cjelini nimalo slabo ostvarenje koje posjeduje brojne vrline i koje u određenoj mjeri dijeli publiku i kritičare. Dok osporavatelji navode da je riječ o artificijelno dizajniranom djelu nelogična i neuvjerljiva zapleta, zagovornici ističu izvrstan nastup Jamesa Stewarta (u kojem je Hitchcock jednako kao i Anthony Mann prepoznao glumca sposobnog utjeloviti vrlo slojevite i kompleksne osobnosti) i Doris Day, baš kao i zanimljivo profiliranje negativaca, ispočetka dosadnih sredovječnih supružnika koji se prometnu u otmičare, atentatore i ubojice, da bi kritičar Robin Wood zaključio da je u filmu primjetan i utjecaj Douglasa Sirka. Stewart izuzetno sugestivno dočarava mijene konzervativca Bena McKenne, obiteljskog čovjeka koji isprva savršeno kontrolira svoj život. Štoviše, postoje naznake da je riječ o muškarcu opsjednutom kontrolom, da bi se postupno pretvorio u nesigurnu osobu suočenu sa sinovom otmicom, prijetnjom opstanku braka koji se nikad ne doima osobito idiličnim („Jesmo li pred redovitom mjesečnom svađom?”, pita u jednom trenutku supruga Jo, a Ben odgovara „Znaš što će se dogoditi ne popiješ li svoje pilule.”), zakučastim političkim spletkama i u završnici pokušajem atentata. Premda se svakako ne ubraja u najuspjelije filmove Hitchcockova opusa, riječ je o neosporno vrlo solidnom žanrovskom uratku koji uz sigurnu i energičnu režiju te odličan narativni ritam odlikuju i uobičajeno izvrsna glazba redateljeva stalnog suradnika, oskarovca Bernarda Hermanna, te efektno estetizirana i kolorirana fotografija također oskarovca i Hitcheva čestog suradnika Roberta Burksa.

boja, 120'