ULOGE:
Antoine Monnier (Charles),
Tina Irissari (Alberte),
Henri de Maublanc (Michel),
Laetitia Carcano (Edwige),
Nicolas Deguy (Valentin)

SCENARIJ:
Robert Bresson

FOTOGRAFIJA:
Pasqualino De Santis

GLAZBA:
Philippe Sarde

MONTAŽA:
Germaine Artus

Sadržaj:

Tijekom druge polovine 70-ih godina prošlog stoljeća, mladi Francuz Charles postaje sudionikom ljevičarski usmjerenog političkog kruga mladih anarhista koji kroz diskusije analiziraju probleme suvremenog svijeta. Charles je senzibilan mladić kojemu prilično teško pada stanje društva u kojem živi, jer dok s jedne strane uporište ne pronalazi u starim vrijednostima, istodobno ga svojim jednostranim pogledima na svijet odbijaju i religija i psihoanaliza, koje proučava. U jednom trenutku, nakon što napokon u potpunosti osvijesti svoju odbojnost prema moralnoj i psihičkoj degradaciji društva koje ga okružuje, Charles će shvatiti da je bijeg jedina mogućnost koja mu se pruža, a koja se čini smislenom. Riječ je o najdrastičnijem i najradikalnijem bijegu koji je moguć, bijegu nakon kojeg nema povratka, a za pomoć u ostvarenju kojeg će Charles angažirati narkomana Valentina.

Na Berlinaleu 1977. godine ovjenčana Srebrnim medvjedom i još dvjema nagradama, dojmljiva psihološka egzistencijalna drama scenarista i redatelja Roberta Bressona jedino je njegovo ostvarenje, uz debitantsku dramu Anđeli grijeha, koje nije adaptacija nekog konkretnog predloška ili prethodnog djela. Član žirija koji je na Berlinaleu filmu dodijelio nagradu bio je i veliki Reiner Werner Fassbinder, koji je za ovo djelo ustvrdio da je najpotresniji film prikazan na festivalu, iznimno ostvarenje koje će se tek u budućnosti moći u potpunosti razumjeti te da će biti važnije od svega ostalog što se (tada) trenutno smatralo važnim, no što zapravo nikad ne ide dovoljno duboko i što je on dijelom smatrao i smećem. Za Fassbindera, Besson u sjajno režiranom i impresivno atmosferičnom filmu postavlja ključna i ultimativna pitanja, a ta će pitanja uvijek biti važna i ljudi će na njih trajno pokušavati pronaći odgovore. Autor u filmu traga za izvorom zla, za onim što je uzrok nepobjedive egzistencijalne bolesti u kojoj se utapa čitav svijet, a o pozadini te bolesti Besson tendenciozno ne nudi zadovoljavajuće objašnjenje. Prema njemu, nijedan pokušaj objašnjenja koji čovjeku stoji na raspolaganju nije dostatan, njega ne pruža nijedna vrsta znanja, pa tako ni crkveno ni psihoanalitičko, baš kao i nijedna institucija niti tradicionalni obrasci ljudskih vrijednosti i međuljudskih odnosa, kakvi su ljubavni i seksualni odnosi. Pritom je protagonistov izbor konačnog i nepovratnog bijega čak i depersonaliziran, jer je on za njegovo izvođenje prisiljen angažirati „pomoćnika”, te time i taj bijeg biva reduciran na puki susret s ništavilom, bez praktički bilo kakve značenjske razine. Ipak, autor u protagonistovu konačnom činu kao da priznaje i vlastiti poraz, a kritički žalac kao da usmjerava prema samom sebi.

boja, 95'