Po cijeloj Jugoslaviji partizani uporno pružaju otpor okupatoru. Milan i njegova mlađa sestra su u partizanima, u Drvaru, a ona je pomalo ljuta jer se Milan ponaša odveć zaštitnički i ne dopušta joj da se uključi u samu borbu. Istovremeno njemački general Rendulitz po Hitlerovoj zapovjedi odlučuje napasti partizanski štab u Drvaru i ubiti Tita da bi slomio otpor.

Desant na Drvar pripada skupini produkcijski vrlo ambicioznih, vizualno spektakularnih partizanskih filmova koji obrađuju neki važan događaj narodnooslobodilačke borbe kroz mozaičnu dramaturgiju i mnoštvo likova koje glume najugledniji glumci, a kakvi su se snimali 1960-ih i 1970-ih (Kozara, Sutjeska, Bitka na Neretvi, Užička republika). Koristeći uspješnu populističku kombinaciju spektakularne akcije i romantiziranja partizanskog herojstva, koje je godilo i ukusu publici i ukusu službene ideologije, film je bio veliki hit u jugoslavenskim kinima (samo u Zagrebu ga je pogledalo oko 130 tisuća gledatelja). Distribuiran je u 80-ak, ne samo nesvrstanih, već i zapadnih zemalja. Zbog scenarističkih neuvjerljivosti i režijske sirovosti neki kritičari su napadali Hadžića da je snimio skup, a slab film, na što je Hadžić odgovarao da je film koštao malo više od urbane drame te da ga je snimio za samo 40 dana i time dokazao da partizanski spektakl ne mora biti skup i produkcijski kompliciran. Scenarij filma Hadžić je napisao u suradnji s uglednim književnikom Borom Ćosićem.