ULOGE:
Toni Servillo (Giulio Andreotti),
Anna Bonaiuto (Livia Danese),
Giulio Bosetti (Eugenio Scalfari),
Flavio Bucci (Franco Evangelisti),
Carlo Buccirosso (Paolo Cirino Pomicino),
Giorgio Colangeli (Salvo Lima)

SCENARIJ:
Paolo Sorrentino

FOTOGRAFIJA:
Luca Bigazzi

GLAZBA:
Teho Teardo

MONTAŽA:
Cristiano Travaglioli

Sadržaj:

Danas pokojni Giulio Andreotti zacijelo još uvijek nosi titulu ne samo najdugovječnijeg, nego i najpoznatijeg i najpopularnijeg talijanskog političara uopće. U razdoblju od 1946. godine, nakon ponovnog uspostavljanja demokracije po završetku Drugog svjetskog rata, Andreotti je sedam puta bio predsjednik vlade, po dva puta ministar unutarnjih poslova i ministar obrane, jednom ministar vanjskih poslova te dugogodišnji vođa kršćansko-demokratske stranke koji je tijekom karijere okupirao sve značajnije pozicije u državi. Tijekom tih desetljeća stekao je brojne nadimke poput Crnog pape, Belzebuba i Grbavca, a proslavio se i time što je papi rekao „oprostite mi, Vaša svetosti, ali ja Vatikan poznajem malo bolje nego Vi”. Od gotovo sedam desetljeća, koliko je Andreotti proveo u visokoj politici, fokusiramo se na razdoblje od 1972. do 1995. godine. Tijekom tih 23 godine smatralo se da je bio povezan s mafijom, bio je istraživan i sudilo mu se, a u jednom trenutku vidimo da je vlastitoj supruzi priznao umiješanost u čak 236 ubojstava. Jedno od njih je i ubojstvo Alda Mora, Andreottijeva političkog protivnika kojeg su pripadnici Crvenih brigada oteli i ubili nakon 54 dana držanja u zatočeništvu.

Godine 2008. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, na kojem je ovjenčana Nagradom žirija i nagradom Vulcain za tehničko postignuće, godinu kasnije od čak 16 nominacija za prestižnu talijanski filmsku nagradu David di Donatello ovjenčana s njih sedam, uključujući one za najboljeg glavnog glumca i sporednu glumicu te fotografiju i glazbu, za koje su zaslužni autorovi stalni suradnici Luca Bigazzi i Teho Teardo, te 2010. godine nominirana za Oscara u kategoriji najbolje šminke, izvrsna biografska drama scenarista i redatelja Paola Sorrentina intrigantna je priča o Giuliju Andreottiju na način na koji ga vidi osebujni napuljski filmaš koji u ostvarenju svojih autorskih ambicija ne pristaje na kompromise. Na tematskom planu Sorrentino često ismijava taštine i ambicije muškaraca na vlasti, sredovječnih i na pragu treće životne dobi, kao i njihov cinizam, istodobno sa zamjetnom ironijom progovarajući o smislu života i umjetnosti. Obilježja njegovih filmova su inteligencija, pronicljivost i specifičan smisao za humor, podjednako u kreiranju likova kao i dramskih situacija, a gdjekad je zamjetan i satirični odmak, kao u ovom djelu i u također biografskoj drami Loro, u kojoj se pozabavio likom i djelom Silvija Berlusconija. U filmu Div Sorrentino Giulija Andreottija prikazuje kao političara i osobnost veću od života, no i kao osobu bez šarma, karizme i izvanjske privlačnosti. Osim političkom i širom poviješću svoje zemlje, redatelj se bavi i talijanskom filmskom poviješću, cjelinu kreirajući po uzoru na politički remodernizam, tendenciju u filmskom stvaralaštvu koja se u Italiji razvila tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, a čiji su možda najpoznatiji predstavnici politizirane krimi-drame Izuzetni leševi Francesca Rossija i Mali, sasvim mali građanin Marija Monicellija. S tom razlikom što za razliku od spomenutih filmova ovaj Sorrentinov sebe ne shvaća osobito ozbiljno, već s ironijskim otklonom koji kulminaciju doživljava tijekom odjavne špice u koju je uključen popis većine kriminalnih radnji vezanih uz lik i djelo Giulija Andreottija. Njega sjajno interpretira redateljev stalni suradnik Toni Servillo, koji je najviše nagrada osvojio upravo za nastupe u Sorrentinovim filmovima.

boja, 110'