ULOGE:
Jean-Pierre Cargol (Victor,
divlji dječak),
François Truffaut (dr. Jean Itard),
Françoise Seigner (gđa. Guerin),
Jean Dasté (profesor Philippe Pinel),
Annie Miller (gđa. Lemeri)

SCENARIJ:
François Truffaut,
Jean Gruault (prema memoarima Jeana Itarda)

FOTOGRAFIJA:
Néstor Almendros

MONTAŽA:
Agnès Guillemot

Sadržaj:

Tijekom ljeta 1798. godine, u šumi u ruralnom okrugu Aveyron u južnoj Francuskoj biva pronađen razodjeveni dječak u dobi od 11 ili 12 godina. Ugledala ga je jedna žena, na čiju je inicijativu dječaka nakon njegova dugotrajnog bježanja i skrivanja ulovila skupina lovaca uz pomoć čopora pasa. Odrastajući poput divlje životinje u samoći u šumi, dječak je nesposoban govoriti i razumjeti ljudski govor, a kad ga dovedu u Pariz isprva će biti smješten u školi za gluhonijeme. No dok većina vjeruje da je riječ o gluhom i intelektualno drastično potkapacitiranom klincu, to mišljenje ne dijeli dr. Jean Marc Gaspard Itard, ugledni liječnik podrijetlom iz Provanse. On vjeruje da je dječakovo ponašanje posljedica okolnosti u kojima je odrastao, odnosno uskraćivanja svega što podrazumijeva uobičajeno odrastanje, te da svakako ima smisla raditi na odgoju i obrazovanju dječaka. Kad preuzme skrbništvo nad klincem, kojem će dati ime Victor, Itard će ga odvesti u svoju kuću na periferiji Pariza, gdje će se dječak uz skrb liječnika i njegove domaćice, gospođe Guerin, postupno početi socijalizirati, istodobno učeći i osnove jezične komunikacije.

Nagrađivana biografska drama povijesnog konteksta suscenarista i redatelja Françoisa Truffauta temelji se na službenom izvješću francuskog liječnika Jeana Marca Gasparda Itarda, u kojem je on opisao slučaj Victora iz Aveyrona, napuštenog dječaka koji je krajem 18. stoljeća pronađen u šumi u francuskoj provinciji, i za kojeg se vjerovalo da su ga odgojile divlje životinje. Truffaut je još od svog glasovitog prvijenca 400 udaraca želio snimiti film s djetetom ili adolescentom kao protagonistom, a ideju za realizaciju Divljeg dječaka dobio je 1966. godine, nakon čitanja novinskog teksta o tzv. „divljoj djeci”, među kojom je najintrigantniji bio upravo slučaj Victora iz Aveyrona. Težeći što većoj autentičnosti, za naslovnu ulogu odabrao je romskog dječaka Cargola, koji prethodno nije imao nikakvog glumačkog iskustva. Pri realizaciji filma Truffaut se stilski oslanjao na tradiciju nijemog filma, zbog čega u djelu ima vrlo malo dijaloga, a zbivanja se objašnjavaju kroz glas u offu samog dr. Itarda, kojeg tumači upravo redatelj. Truffaut je isticao da i u ovom njegovu filmu ima autobiografskih elemenata, objašnjavajući to time što je odnos njega i njegova mentora Andréa Bazina bio gotovo identičan odnosu Victora i dr. Itarda. Autorov prvi film vremenom radnje smješten u prošlost i temeljen na istinitim događajima u vrijeme premijere pobrao je izvrsne kritike, uz jedine iznimke u djeci cvijeća kao predstavnicima kontrakulture, koji su Truffautov prikaz „preodgoja” nedužnog djeteta odraslog u prirodi u civiliziranog čovjeka proglasili autorovom izdajom vlastitih mladenačkih ideala. Redatelj u filmu interpretira i glavnu ulogu, a pored njegovih kćeri Laure i Éve, koje tumače djecu na imanju, u sporednoj roli gospodina Lemerija nastupa i kasnije glasoviti francuski redatelj Claude Miller (Saslušanje, Pod sumnjom, Tajna), autor intrigantnih psiholoških krimi-drama i trilera.

boja, 83'