ULOGE:
Jeanne Moreau (Céléstine),
Georges Géret (Joseph),
Daniel Ivernel (kapetan Mauger),
Françoise Lugagne (gđa. Monteil),
Muni (Marianne)

SCENARIJ:
Luis Buńuel,
Jean-Claude Carriere (prema romanu Octavea Mirbeaua)

FOTOGRAFIJA:
Roger Fellous

MONTAŽA:
Louisette Hautecoeur,
Luis Buñuel

Sadržaj:

Sofisticirana i samouvjerena Parižanka Céléstine sredinom 1930-ih dolazi na ruralno imanje kako bi postala sobarica čudne obitelji Monteil. Gospođa Monteil je frigidna, njezin suprug neprestano je u lovu na životinje i žene, a otac fetišistički obožava žensku obuću. Među zaposlenicima na imanju je i desničar Joseph, kojeg Céléstine snažno seksualno privlači. Nakon smrti gospođina oca, koji je pronađen mrtav s Céléstineim čizmama kraj sebe, ona daje otkaz, međutim mijenja odluku pošto je u obližnjoj šumi pronađena silovana i ubijena lijepa predpubertetska djevojčica Clair koju je zavoljela. Céléstine, naime, vjeruje da je zločin počinio Joseph te ga odluči zavesti u nadi da će on priznati strašno nedjelo…

Godine 1963. jedan od njegovih omiljenih glumaca, Fernando Rey, upoznao je Luisa Buñuela s producentom poljsko-židovskog porijekla Sergeom Silbermanom, koji je prethodno surađivao s prestižnim francuskim režiserima poput Jean-Pierrea Melvillea i Jacquesa Beckera. Silberman je predložio Buñuelu da zajedno naprave novu adaptaciju svojedobno skandaloznog romana libertarijanca Octavea Mirbeaua Dnevnik jedne sobarice iz 1900., inače jednog od omiljenih redateljevih štiva, te ga upoznao s tada mladim glumcem scenarističkih ambicija Jean-Claudeom Carrièreom. Tako je nastao takoreći nerazdvojni trio, jer Buñuel je u suradnji sa Silbermanom kao producentom i Carrièreom kao scenaristom napravio gotovo sve svoje filmove u sljedećih petnaestak godina, tj. do kraja karijere. Prvu adaptaciju Mirbeauova romana napravio je 1946. velikan francuske kinematografije Jean Renoir, ali u Hollywoodu, a Buñuel je odbio pogledati taj film prije nego dovrši vlastiti, u strahu da ne utječe na njega s obzirom da je Renoira silno cijenio. Redateljeva želja bila je da film snime u Meksiku s njegovom omiljenom glumicom Silvijom Pinal, no Silberman je inzistirao na snimanju u Francuskoj s Jeanne Moreau u glavnoj ulozi. Tako je na kraju i bilo, a Moreau je nesumnjivo dala uvjerljivu ulogu, nagrađenu na festivalu A kategorije u Karlovym Varyma. Ipak, većina kritičara preferira Renoirovu verziju i, doista, Buñuelova inačica do danas je ostala cijenjena, ali malo tko je svrstava u vrh autorova opusa. Film ima neke tipične buñuelovske sastojke poput seksualne pomaknutosti i bizarnih likova, a moglo bi se reći i da je jedan od najmorbidnijih njegovih radova; u velike vrline filma idu odlične glumačke izvedbe i izuzetna (crno-bijela) fotografija Rogera Fellousa.

c/b, 97'