ULOGE:
Nicole Kidman (Grace Margaret Mulligan),
Harriet Andersson (Gloria),
Lauren Bacall (Ma Ginger),
Jean-Marc Barr,
Paul Bettany (Tom Edison)

SCENARIJ:
Lars von Trier

FOTOGRAFIJA:
Anthony Dod Mantle

MONTAŽA:
Molly Malene Stensgaard

Sadržaj:

SAD tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme gospodarske depresije. Dogville je vrlo malo mjesto u američkoj provinciji, seoce u planinskom krajobrazu Rocky Mountainsa, u kojem živi svega 20-ak stanovnika. Oni su na prvi pogled dobri i jednostavni ljudi čije sitne nedostatke se lako može previdjeti i oprostiti. No onda jednog dana u Dogville stigne zagonetna žena imenom Grace, koja iz nepoznatih razloga bježi pred gangsterima. Među mještanima je i mladi Tom Edison, koji Grace predloži da ostale članove zajednice zamoli za utočište, pozivajući se na njezinu nedužnost i njihovu velikodušnost. Oni joj pristanu pomoći, ali na probni rok od dva tjedna, zbog čega Grace na Tomov nagovor mještanima ponudi ispomoć u radu. Čini se da će sve skladno funkcionirati, jer će isprva nepovjerljivi mještani Grace davati sve više posla, za koji će ona ispočetka biti i plaćena. Tako će se ona postupno uklopiti u život zajednice, čak će postati i omiljena u selu, a između nje i Toma rodit će se platonska romansa. Ipak, sve češći dolasci policije, koju će zaintrigirati Graceina prisutnost u selu, mještane će polako početi okretati protiv nje, te će oni pred nju početi postavljati sve veće i teže zahtjeve. To će nju ubrzo suočiti s pravom prirodom zajednice, s ljudima koji će se prema njoj početi odnositi kao prema robinji, te će ju izrabljivati najprije fizički, a potom i emocionalno i seksualno.

Godine 2003. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, iste godine ovjenčana Europskom filmskom nagradom u kategorijama najboljeg europskog redatelja i snimatelja (Anthony Dod Mantle, nagrađen i za film 28 dana kasnije Dannyja Boylea), te godinu kasnije nominirana za prestižnu francusku filmsku nagradu César kao najbolji film Europske Unije, drama s elementima krimića scenarista i redatelja Larsa von Triera prvi je segment njegove zasad nedovršene ´američke trilogije´ nastavljene dramom Manderlay iz 2005. godine. U trilogiji izvorno nazvanoj ´SAD – zemlja mogućnosti´, a čije bi zaključno poglavlje trebalo biti naslovljeno Washington, osebujni autor i vizionar von Trier se s osloncem na minimalističku scenografiju posvetio propitivanju tema i motiva koji ključno obilježavaju američko društvo, uvjetno rečeno njegovu ´drugu stranu´ koju čine i netolerancija, prijetvornost te rasna i klasna diskriminacija. U snažnoj drami nadahnutoj pjesmom Pirate Jenny (Seeräuber-Jenny) iz Opere za tri groša Bertolta Brechta i Kurta Weilla, ključni inicijator i pokretač umjetničkog pokreta Dogme 95 se bavi konceptom dobrote. Na idejnoj razini to elaborira kroz perspektivu da su ljudi dobrotu, ako im se ona ponudi poput dara i ako je uzmu zdravo za gotovo, skloni podčiniti samima sebi i vlastitim interesima, te njome manipulirati. Djelo snimljeno isključivo u studiju, s nacrtanom scenografijom i također nadahnuto televizijskim kazalištem 70-ih, kojeg se redatelj sjeća s nostalgijom, pri čemu je glumcima dozvoljena apsolutna sloboda u kreiranju uloga, predstavlja svojevrsni kontrapunkt autorovu filmu Lomeći valove. Dok je to ostvarenje na idejnoj i semantičkoj razini pravovjeran kršćanski film, s plahom protagonisticom koja zadovoljštinu dobiva na onom svijetu, Dogville predstavlja prikaz poraza kršćanskog morala u srazu sa starozavjetnim koncepcijama. Protagonistica Grace milost iz svog imena daje stanovnicima mjesta u koje dolazi, no oni su tu milost zbog svoje prirode spremni zloupotrijebiti i prokockati, baš kao što su i gotovo svetački predstavljenu protagonisticu spremni poniziti, baciti u blato i podrediti vlastitoj uskogrudnosti.

boja, 178'