Duh košnice
El espíritu de la colmena, igrani, Španjolska, 1973
REŽIJA: Víctor Erice
ULOGE:
Fernando Fernán-Gómez (Fernando),
Teresa Gimpera (Teresa),
Ana Torrent (Ana),
Isabel Telleria (Isabel),
Juan Francisco Margallo,
Ketty de la Cámara (Milagros)
SCENARIJ:
Víctor Erice,
Ángel Fernández Santos
FOTOGRAFIJA:
Luis Cuadrado
GLAZBA:
Luis de Pablo
MONTAŽA:
Pablo G. del Amo
Sadržaj:
Zabačeno selo Hoyuelos u španjolskoj pokrajini Kastilji 1940. godine, nedugo nakon završetka građanskog rata i uspostave Francova režima. Tijekom rata u selo se doselio povučeni znanstvenik Fernando s obitelji, suprugom Teresom te mlađom kćeri Anom i starijom Isabel. Dok Fernando vrijeme provodi proučavajući pčele i slušajući radio, Teresa piše pisma nepoznatom muškarcu u Francuskoj. Kad u mjesto stigne putujuće kino u kojem se prikazuje film Frankenstein s Borisom Karloffom, na projekciju će otići i Isabel i Ana, koje će se film izuzetno dojmiti. Kad ju osmogodišnja Ana upita je li čudovište iz filma stvarno, Isabel će joj odgovoriti da je film iluzija i da je čudovište zapravo duh. A kad ubrzo u štaglju pronađe mladog vojnika koji je dezertirao, Ana će se s njim sprijateljiti te zaključiti da je on duh čudovišta. Dok djevojčica ono viđeno na filmu primjenjuje na stvarnost koja ju okružuje, te postupno prestaje fantaziju razlikovati od zbilje, otac će primijetiti njezino čudno ponašanje. A kad krene u potragu za duhom, Ana će se izgubiti u šumi, gdje će joj pomoć pružiti upravo duh Frankensteinova čudovišta.
Debitantsko dugometražno ostvarenje glasovitog španjolskog scenarista i redatelja Víctora Ericea (Jug, Korespondencija: Víctor Erice – Abbas Kiarostami), koji je za sjajni biografski dokumentarac Dunjin cvijet ovjenčan Nagradom žirija festivala u Cannesu te nagradom Međunarodne federacije filmskih novinara FIPRESCI, impresivna je fantasy drama zahvaljujući kojoj se autor prometnuo u kultnog filmaša i legendu ne samo španjolske kinematografije. Riječ je o iznimno samosvojnom ostvarenju koje imponira svim svojim izvedbenim segmentima i značenjskim slojevima, jer podjednako intrigantno i fascinantno progovara i o čaroliji filmskih slika, i o filmskom stvaralaštvu kao takvom, i o odnosu zbilje i fikcije odnosno stvarnosti i iluzije, i o senzibilnim i ranjivim pojedincima koji za sebe grade vlastite svjetove u kojima žive, i o djetinjstvu, odrastanju i snovima. Fokusiran na elaboriranje relacije filmske i materijalne stvarnosti, film koji gledatelje osvaja i eliptičnim pripovijedanjem, škrtim dijalozima te minimalnom ekspozicijom snimljen je u posljednjim godinama Francova režima, kad su značajno oslabile režimska represija i cenzura te su se filmaši slobodnije mogli pozabaviti dotad tabuiziranom temom građanskog rata i njegovim posljedicama, podjelama i traumama u španjolskom društvu. U baratanju motivima iz klasičnih holivudskih horora, kao i u likovima i priči filma, dio kritike vidio je osudu konformizma i državne represije. Erice maestralno za prikaz zbivanja koristi dječju perspektivu, djevojčicu Anu kao središnji dramski lik tumači danas ugledna španjolska glumica Ana Torrent (Teza Alejandra Amenábara, Dvije sestre za kralja), a da bi i njoj debitantici i ostalim glumcima olakšao rad, redatelj je četirima najvažnijim likovima dao imena glumaca koji ih tumače.
Uoči projekcije filma u srijedu, 27. studenog u 19 sati, uvodnu riječ održat će dr. sc. Tomislav Brlek, filmolog.
boja, 98'