ULOGE:
Jean-Marc Barr (Leopold Kessler),
Barbara Sukowa (Katharina Hartmann),
Udo Kier (Lawrence Hartmann),
Ernst-Hugo Järegård (ujak Kessler),
Erik Mørk (Pater)

SCENARIJ:
Lars von Trier,
Niels Vørsel

FOTOGRAFIJA:
Henning Bendtsen,
Edward Klosinski,
Jean-Paul Meurisse

GLAZBA:
Joachim Holbek

MONTAŽA:
Hervé Schneid

Sadržaj:

Šest mjeseci nakon završetka Drugog svjetskog rata mladi Amerikanac njemačkih korijena Leopold Kessler u Njemačkoj se zapošljava kao kondukter u vlaku Zentropa, odnosno Europa. Njemačku su okupirali saveznici, a Leopold je pacifist i idealima vođen momak koji vjeruje da bi radom u vlaku mogao pomoći iscrpljenoj Europi. No njegov individualizam postupno će biti stavljen na kušnju, najprije nakon što upozna privlačnu Katharinu Hartmann, kći vlasnika željezničke tvrtke kojom putuje i djevojku u koju će se ubrzo snažno zaljubiti, a potom i kad spletom okolnosti bude uvučen u pronacističku terorističku urotu. Teroristi žele izvesti sabotažu na željezničkoj transportnoj mreži, iza svega stoji zagonetna nacistička organizacija, a jedina osoba koja bi Leopoldu mogla pomoći u osujećivanju njihova nauma je pukovnik američke vojske Harris. Leopold će se tako naći usred vrlo rizične i po život opasne igre u kojoj neće moći ostati neutralan.

Godine 1991. na festivalu u Cannesu ovjenčana trima nagradama, među kojima i Nagradom žirija i Tehničkom Velikom nagradom, sljedeće godine ovjenčana prestižnom danskom filmskom nagradom Robert u sedam kategorija, uključujući one za najbolji film i najuspjeliju fotografiju, te iste 1992. nominirana za Europsku filmsku nagradu u dvije glumačke kategorije, za europsku glumicu godine (Barbara Sukowa) i sporednog glumca godine (Ernst-Hugo Järegård iz autorove serije Kraljevstvo), triler-drama suscenarista i redatelja Larsa von Triera završno je poglavlje njegove ´trilogije Europa´ ili ´trilogije E´, koju zaokružuju filmovi Element zločina i Epidemija. Ujedno i treće redateljevo dugometražno ostvarenje nadahnuto je vizualno stilizirano i von Triera predstavlja pred kraj njegove prve autorske faze. U njegovoj viziji Europa je predstavljena kao područje obavijeno mračnim tajnama i napučeno demonima nacističke prošlosti, a likovnoj impresivnosti cjeline pridonose studiozno osmišljeni i izvedeni kadrovi, bez upliva improvizacija kojima je von Trier naglašeno sklon u kasnijim razdobljima karijere. Djelo realizirano impresivnom crno-bijelom fotografijom odlikuju precizna uporaba svjetla i razrađeni kontrasti, pri čemu su pojedini bitni dramaturški detalji, poput lica glumaca u krupnim i bližim planovima te otjecanja krvi nakon ranjavanja, istaknuti korištenjem boje. Kao i u dvama prethodnim segmentima trilogije, likovi su i ovdje emotivno suzdržani i odmjereno glumački interpretirani, a glumačkim minimalizmom i škrtim dijalozima ostvaren je efekt vrlo teške i inertne komunikacije među njima. Ti se likovi pokušavaju međusobno razumjeti, no u tome ne uspijevaju, jer se ne mogu naći na istoj duhovnoj valnoj duljini. U tom smislu filmom prevladava gotovo kafkijanski ugođaj nemoći i izgubljenosti pojedinca u svijetu koji ga okružuje, a takav ugođaj von Trier pojačava gotovo elementima horora, kao i učinkovitim dočaravanjem postratnog pesimizma i mizantropije, s odmakom prema fatalizmu. Kafkijanski ugođaj nije slučajan, jer je prema redateljevim riječima film nastao pod utjecajem piščeva romana Amerika, a naslov je odabran kao svojevrsni odjek tog romana.

c/b, 112'