ULOGE:
Colin Clive (Henry Frankenstein),
Mae Clarke (Elizabeth),
John Boles (Victor Moritz),
Boris Karloff (The Monster),
Edward Van Sloan (Doctor Waldman),
Frederick Kerr (Baron Frankenstein),
Dwight Frye (Fritz),
Lionel Belmore (The Burgomaster),
Marilyn Harris (Little Maria)

SCENARIJ:
John L. Balderston po romanu Merry Shelly

FOTOGRAFIJA:
Arthur Edeson,
Paul Ivano

GLAZBA:
Bernhard Kaun

MONTAŽA:
Clarence Kolster,
Maurice Pivar

KOSTIMI:
Mae Bruce

Sadržaj:

Još od svojih studentskih dana mladi znanstvenik Henry Frankenstein obuzet je idejom o umjetnom stvaranju ljudskog života. Čini se da bi u jednom bavarskom dvorcu konačno mogao i ostvariti taj cilj, i to uz ključnu pomoć odanog pomoćnika, tjelesno hendikepiranog grbavca Fritza.

Njih dvojica, naime, od dijelova preminulih ljudi koje su u tajnosti prikupili iz različitih izvora napokon uspiju sastaviti ljudsko tijelo. Ono u čemu Frankenstein svakako želi uspjeti jest da korištenjem raznih električnih uređaja i sprava postigne da to tijelo i oživi.

No zbog Frankensteinovih postupaka i planova sve je zabrinutija njegova zaručnica Elizabeth, koju muči mnogo toga. Ona ne razumije zbog čega se Henry skriva u napuštenom tornju koji je opremio poput laboratorija i u kojem njega i Fritza nitko ne smije posjetiti. Stoga Elizabeth u pratnji svog prijatelja Victora Moritza odluči posjetiti doktora Waldmana, Henryjeva starog profesora medicine, te zatražiti njegovu pomoć.

Uporni u želji da spase Frankensteina, oni će predvođeni Elizabeth u njegove prostorije upasti upravo u trenucima dok on bude izvodio konačna testiranja. No tada će se dogoditi iznenadni udar groma, što će dovesti do kvara i lomljave na Frankensteinovim uređajima, uslijed čega će se početi micati ruka njegova čudovišta. Sve će dodatno zakomplicirati to što je Fritz za Henryjeve eksperimente nabavio mozak kriminalca, zbog čega će oživljena kreatura biti sposobna samo mrziti i ubijati.

 

Fantastična horor drama redatelja Jamesa Whalea, majstora vizualno dojmljivo stiliziranih horora često prožetih crnim humorom, ironijom i groteskom, kronološki je treća i do danas najpoznatija ekranizacija priče o Frankensteinu, klasičnog gotskog romana engleske književnice Mary Wollstonecraft Shelley.

Roman Frankenstein ili moderni Prometej, objavljen 1818. godine, prethodno je jednom adaptiran u formi dugometražnog filma, 1915. pod naslovom Life Without Soul u režiji Josepha W. Smileyja, te dva puta u formi filma kratkog metra, 1910. s naslovom Frankenstein i pod redateljskom palicom J. Searlea Dwaleyja i 1921. u talijanskoj produkciji u režiji Eugenija Teste i pod naslovom Il mostro di Frankenstein. No upravo je Whaleovo ostvarenje steklo status kultnog klasika ne samo među poklonicima horora, a takav ugled film uživa i danas.

Premda se dosta neobvezno i površno temelji na literarnom predlošku, dok mu je u znatno većoj mjeri ishodište u dramskom tekstu Frankenstein: An Adventure in the Macabre britanske dramatičarke, prozaikinje i pjesnikinje Peggy Webling, koji je napisan prema izvornom romanu i koji je premijerno izveden u prosincu 1927. godine, Whaleov se film i danas drži najuspjelijom prilagodbom storije o Frankensteinu.

Redatelj se i ovdje sjajno nastavlja na tradiciju njemačkog ekspresionizma, koju je vješto transponirao u američki film, a što će osobito na stilskoj razini biti razvidno i u njegovim sljedećim žanrovski srodnim djelima Stara mračna kuća (The Old Dark House) i Nevidljivi čovjek (The Invisible Man), prema romanu H.G. Wellsa.

Ekspresionističke stilizacije su uistinu impresivne, Whale u suradnji sa scenaristom Johnom L. Balderstonom (Zarobljenik dvorca Zende Johna Cromwella i W.S. Van Dykea, Plinsko svjetlo Georgea Cukora) horor ozračje kreira manje neposrednim prikazima a više s osloncem na sugestiju i psihozu, a naglasak je promišljeno i učinkovito stavljen na karaktere likova i njihove ekscentričnosti.

Posebno je intrigantan prikaz čudovišta kao svojevrsnog autsajdera koji se želi uklopiti u ljudsku zajednicu, a taj će motiv dodatno do izražaja doći u nastavku priče o Frankensteinu, također izuzetno uspjeloj Frankensteinovoj nevjesti iz 1935. godine, ponovo u režiji Jamesa Whalea.

Djelo iz kojeg je Frankensteinov lik, za koji je najzaslužnija sjajna maska Jacka P. Piercea, postao prepoznatljiv simbol čitavog ciklusa horora studija Universal i njegovih filmskih čudovišta, postavilo je nove standarde žanra te u liku Frankensteina proslavilo Borisa Karloffa, koji se prometnuo u vodećeg glumca žanra filma strave tijekom 30-ih godina.

Znanstvenika Henryja Frankensteina isprva je trebao tumačiti Bela Lugosi, no čelnici Universala bili su nezadovoljni time što je mađarski glumac slabo govorio engleski, te su mu ponudili ulogu čudovišta koje ne govori. Međutim, tada se najprije pojavilo nezadovoljstvo šminkom za koju je Lugosi inzistirao da njegov lik nosi, da bi tašti glumac ubrzo odlučio odbiti ulogu u kojoj ne govori.

Karloffa je studiju predložio upravo Whale, koji je u redateljski stolac sjeo umjesto Roberta Floreyja koji je odustao od angažmana, a kojeg je glumac privukao svojim izvedbama na kazališnim pozornicama Los Angelesa.

To nisu i sve zamjene, jer je Henryja Frankensteina prvotno trebao tumačiti Leslie Howard, koji je naposljetku zamijenjen Colinom Cliveom, dok je uloga Elizabeth isprva bila namijenjena Bette Davis. No kad je producent Carl Leammle Jr. zaključio da bi nastup u hororu mogao naštetiti budućem zvjezdanom statusu Bette Davis, ona se povukla, a na njezino mjesto uskočila je Mae Clarke.

Autor teksta: Josip Grozdanić

35 mm, c/b, 70'