ULOGE:
Bodil Jørgensen (Karen),
Jens Albinus (Stoffer),
Anne Louise Hassing (Susanne),
Troels Lyby (Henrik),
Nikolaj Lie Kaas (Jeppe)

SCENARIJ:
Lars Von Trier

FOTOGRAFIJA:
Lars Von Trier

MONTAŽA:
Molly Malene Stensgaard

Sadržaj:

Tijekom druge polovine 90-ih godina prošlog stoljeća skupina mladih ali već odraslih Dankinja i Danaca odluči se na originalan način ´obračunati´ s društvom u kojem žive. Tražeći svoje ´unutarnje idiote´ i želeći se osloboditi socijalnih konvencija i inhibicija, oni žive u nekoj vrsti izolirane komune, a u javnosti se ponašaju kao da su osobe s poteškoćama u razvoju. U restoranu, tako, goste uznemirava nestašno ponašanje pojedinih predstavnika skupine, koje jedva uspijeva obuzdati njihova navodna voditeljica Susanne. No kad se sredovječnoj šefici restorana Karen svide njihovo ponašanje i ludorije koje izvode, ona će im se pridružiti u životu u velikoj kući. Čini se da je vođa skupine mladi Stoffer, koji bi kuću trebao prodati jer pripada njegovom ujaku, no on je umjesto toga zdanje pretvorio u poligon za izvođenje različitih pomaknutih i provokativnih aktivnosti kojima izaziva establišment. Samozvani idioti drže da se društvo u cjelini prema njihovoj inteligenciji odnosi na neodgovarajući i nekreativan način, te stoga kroz romantični doživljaj mentalne hendikepiranosti teže nesputanom samoizražavanju. To podrazumijeva odbacivanje ne samo odjeće nego i svih inhibicija, no takvo će se razmišljanje naći na kušnji kad Karen svoju novu prijateljicu Susanne odluči odvesti u svoj dom, gdje nakon nedavne smrti Karenine kćerkice živi njezina majka.

Godine 1998. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu i nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategoriji najboljeg europskog scenarista, te godinu kasnije ovjenčana prestižnom danskom filmskom nagradom Robert u kategoriji najbolje glumice (izvrsna Bodil Jørgensen iz U boljem svijetu Susanne Bier i serije Kraljevstvo), izuzetno uspjela crnohumorna egzistencijalna drama s elementima melodrame scenarista i redatelja Larsa von Triera jedino je njegovo ostvarenje u potpunosti realizirano u skladu s postulatima pokreta Dogme 95. U njemu autor na površinskoj razini intenzivno provocira moralne standarde šire društvene zajednice, kroz storiju o skupini anarhoidnih mladih ljudi koji u cilju prokazivanja društvenog licemjerja izigravaju mentalno hendikepirane osobe, da bi naposljetku postala očita njihova nemoć spram socijalnih regula. Slično primjerice von Trierovu ranijem filmu Lomeći valove, ili kasnijem Plesačica u tami, kao svojevrsna protagonistica i ovdje se profilira naglašeno dobrodušna, plemenita i teško ranjena Karen, a dok je zrelošću i senzibilnošću obilježen i njoj potporni lik Susanne, oni koji su nezreli slabići a dijelom i manipulatori su muškarci. Premda je riječ o djelu kojem generalno nedostaju karakterno elaboriraniji likovi, koji ne posjeduje emotivni intenzitet i angažman poput dvaju spomenutih autorovih filmova te koji je zanimljiviji u fragmentima nego kao cjelina, Idioti su svakako iznadprosječno uspjelo, vrlo sugestivno i dojmljivim pseudodokumentarističkim prosedeom obilježeno ostvarenje koje sadrži eksplicitne prizore seksa te koje odlikuju i izuzetno uvjerljive interpretacije kompletne glumačke postave. U njoj je i danas cijenjeni i međunarodno afirmirani Nikolaj Lie Kaas, možda najpoznatiji po ulozi istražitelja Carla Mørcka u nizu ekranizacija i kod nas vrlo čitanih kriminalističkih romana autora Jussija Adlera-Olsena, te po rolama u filmu Jahači pravde Andersa Thomasa Jensena i u trećoj sezoni sjajne serije Ubojstvo.

boja, 117'