ULOGE:
Jeanne Moreau (Catherine),
Oskar Werner (Jules),
Henri Serre (Jim),
Vanna Urbino (Gilberte),
Boris Bassiak (Albert)

SCENARIJ:
François Truffaut,
Jean Gruault (prema romanu Henri-Pierre Rochéa)

FOTOGRAFIJA:
Raoul Coutard

GLAZBA:
Georges Delerue

MONTAŽA:
Claudine Bouché

Sadržaj:

U Parizu 1912. godine dvojica mladića i najboljih prijatelja, Nijemac Jules i Francuz Jim, svaki trenutak provode zajedno, uživajući u književnosti, umjetnosti i djevojkama. Kad jednom prilikom otputuju na odmor u Grčku, ondje ih zadivi antička statua žene sa zagonetnim smiješkom. A kad se vrate u Francusku, izuzetno će ih iznenaditi slučajno poznanstvo s privlačnom i slobodoumnom Catherine, djevojkom čiji je smiješak identičan onom na grčkoj statui. Iako će se obojica smjesta zaljubiti u Catherine, Jules i Jim odluče da njihovi osjećaji prema djevojci ne smiju ugroziti njihovo prijateljstvo i međusobnu odanost. No sve će poremetiti skori početak rata između Njemačke i Francuske, kao i Catherinina odluka da se uda za sramežljivog i konzervativnog Julesa. Tijekom ratnih godina dvojica prijatelja će se naći na suprotnim stranama, strahujući od mogućnosti da ubiju jedan drugog, a kad rat mine Jim će Julesa i Catherine posjetiti u njihovoj kući u Schwarzwaldu. Ondje će postati svjestan tenzija u njihovu braku, u kojem imaju kćerkicu Sabine, a Jules će mu se povjeriti da ga je Catherine više puta prevarila, te jednom njega i Sabine i napustila na šest mjeseci.

Godine 1963. nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategorijama najboljeg filma i sporedne inozemne glumice (sjajna Jeanne Moreau), impresivna romantična drama Jules i Jim suscenarista i redatelja Françoisa Truffauta izuzetno je uspjela adaptacija istoimenog dijelom autobiografskog romana francuskog književnika Henria-Pierrea Rochéa, istaknutog predstavnika umjetničke avangarde i dadaističkog pokreta koji je u prozi opisao svoj odnos s njemačkim piscem Franzom Hesselom i njegovom (budućom) suprugom Helen Grund. Truffauta je piščev debitantski roman zaintrigirao sredinom 50-ih godina, kad ga je kupio u jednom antikvarijatu pored Seine, a za njegovu ekranizaciju dodatno se zainteresirao nakon poznanstva s već ostarjelim Rochéom, koji je prozni prvijenac objavio u dobi od 74 godine. Pisac je rado pristao da Truffaut ekranizira roman, u kojem su središnje teme ljudska nemogućnost ostvarenja želja, također tako ljudska žudnja kao i nemogućnost trajnog posjedovanja objekta žudnje, te nemogućnost zadržavanja stanja ugode. U svom najpoznatijem i gotovo amblematskom filmu Truffaut te teme na ekran transponira iznimno bogatim filmskim izražajnim sredstvima, pritom kroz komentare naratora zadržavajući nenametljiv stil, a linearnu naraciju iz proze uslojavajući ponavljanjem i variranjem tematskih,vizualnih i glazbenih obrazaca. Središnji kompozicijski motiv trokuta koji čine Jules, Jim i Catherine dojmljivo se varira kroz različite kombinacije, kojima se oslikavaju promjene u njihovim relacijama, od prijateljstva i odanosti do nepostojanosti i nepouzdanosti. Odnose i dobi likova slijede i pokreti kamere i načini snimanja, od dinamičnih pokreta kamere, subjektivnih kadrova i brze montaže u prvom dijelu, do primjetno sporijeg ritma, duljih sekvenci i duljih statičnih kadrova bez intenzivnijeg sugeriranja prostornih odnosa unutar kadrova i među likovima u drugom dijelu. Kompletna glumačka postava ostvarila je sjajne uloge, osobito fascinantna Jeanne Moreau, a dojmljivosti cjeline pridonose i impresivna crno-bijela fotografija Raoula Coutarda (Ludi Pierrot) te glazba Truffautova čestog suradnika Georgesa Deleruea (Saslušanje Claudea Millera).

c/b, 105'