Roland Cassard je mladić bez posla i izgleda za životni boljitak. U Nantesu slučajno susretne svoju bivšu djevojku Cecile, koja sada radi kao kabaretska plesačica pod imenom Lola. Cecile je i samohrana majka, odlučna da svom sinu osigura sve što mu je potrebno, nadajući se da će se jednog dana dječakov otac Michel, njezina životna ljubav, vratiti njoj i sinu. Roland nakon susreta sa Cecile shvaća da se iznova zaljubio u nju, ali ona mu ne uzvraća osjećaje. On upoznaje i gospođu Desnoyer, udovicu s ljupkom 14-godišnjom kćeri Cecile…
 

Lola je debitantsko dugometražno ostvarenje Jacquesa Demyja, jednog od prvaka francuske kinematografije 1960-ih. Demy je film isprva planirao kao mjuzikl u boji, ali kako nije mogao skupiti novac potreban za tako zahtjevnu produkciju, odlučio je naposljetku snimiti produkcijski skromniji uradak u crno-bijeloj tehnici, ili kako je sam rekao – „mjuzikl bez muzike“. Njegovi prepoznatljivi motivi i značajke već ovdje su prisutni: slučajnost kao pokretač odnosno katalizator zapleta, izgubljena ljubav i sjećanje na nju, posvećenost intimi ženskih likova, reference na Ameriku i američku kinematografiju, smještaj radnje u primorski ambijent.

Također je odmah demonstrirao i stil zasnovan na atraktivnom vizualnom izričaju – dominiraju dugi kadrovi obilježeni razrađenim vožnjama kamere. Uostalom, film je posvetio velikom majstoru dugog kadra i složene koreografije kamere, Maxu Ophülsu. Desetljećima kasnije slavni dalekoistočni sineast Wong Kar-wai istaknuo je Lolu kao ostvarenje koje je imalo glavni utjecaj na njegov rad Chungking ekspres, preciznije na drugi dio tog sjajnog filmskog diptiha.   

Autor komentara: Damir Radić