ULOGE:
Bryce Dallas Howard (Grace Margaret Mulligan),
Isaach De Bankolé (Timothy),
Danny Glover (Wilhelm),
Willem Dafoe,
Michaël Abiteboul (Thomas)

SCENARIJ:
Lars von Trier

FOTOGRAFIJA:
Anthony Dod Mantle

GLAZBA:
Joachim Holbek

MONTAŽA:
Molly Malene Stensgaard

Sadržaj:

Nakon što su napustili Dogville, mlada Grace Margaret Mulligan, njezin otac i njegovi gangsteri 1933. godine putuju prema jugu SAD-a. Zaustavit će se u državi Alabama, na plantaži Manderlay na kojoj će uzeti kratak odmor i dobiti objed. No trenutak prije no što odluče nastaviti put, tamnoputa mlada žena dotrčat će do njihova automobila i početi šakama očajnički udarati u prozorsko staklo. Kad Grace odluči ignorirati očev savjet i djevojku ispratiti kroz vrata imanja, naići će na neobičnu skupinu ljudi. Oni žive kao da ropstvo nije ukinuto 70 godina ranije, s bijelim gospodarom i crnim robovima, od kojih će jedan biti i izbičevan. Kad shvati da na Manderlayu vlada robovlasnički sustav, Grace unatoč očevu skepticizmu odluči osloboditi robove. Nakon što se sa skupinom očevih ljudi vrati na plantažu, Grace će doznati da je vlasnica imanja na samrti te da postoji knjiga naslova Mam´s Law. Iako bi tu knjigu trebalo spaliti, Grace ju odluči skriti, te u cilju oslobađanja i osvještavanja robova njima počne održavati satove demokracije, na kojima oni moraju donositi odluke i glasovati. Istodobno odluči uz pomoć jednog od očevih gangstera sklopiti ugovor između nasljednika vlasnice plantaže i robova, da bi oni postali suvlasnici. No zbivanja se neće odvijati u skladu s njezinim zamislima, jer se čini da su robovi sebični i da ne mare za opstanak plantaže.

Godine 2005. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu i nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategorijama najboljeg europskog snimatelja (oskarovac Anthony Dod Mantle), skladatelja (autorov čest suradnik Joachim Holbek) i dizajnera produkcije, te godinu kasnije nominirana za prestižnu dansku filmsku nagradu Robert u čak devet kategorija, uključujući one za najuspjeliji film, redatelja, glumicu i izvorni scenarij, drama Manderlay scenarista i redatelja Larsa von Triera središnji je segment njegove zasad nezavršene Američke trilogije. Trilogija izvornog naslova SAD – zemlja mogućnosti (USA – Land of Opportunities) započeta je filmom Dogville iz 2003. godine, a von Trier se u njoj odlučio pozabaviti analizom američkog društva i društvenih vrijednosti, odnosima koji u njemu vladaju, licemjerjem, ali i atavizmima prošlosti. Već je prvi film Dogville doživljen kao otvorena i snažna kritika SAD-a, u tolikoj mjeri da je proglašavan i antiameričkim, a istim je tragom von Trier nastavio i u Manderlayu. Riječ je o svojevrsnom nastavku Dogvillea u kojem Bryce Dallas Howard tumači ulogu koju je u prethodnom filmu tumačila Nicole Kidman te u kojem su središnje teme ropstvo i društvena diskriminacija. Oba filma predstavljaju političke alegorije koje se mogu iščitavati ne samo u ključu prikaza SAD-a u konkretnom vremenu u kojem se odigravaju priče filmova, odnosno tijekom prve polovine 30-ih godina prošlog stoljeća, nego i u vrijeme nastanka filmova, u doba administracije Georgea W. Busha i rata u Iraku. Također, oba ostvarenja posjeduju identičnu strukturu, sastavljeni su od osam poglavlja i prologa, a sam redatelj u knjizi Trier o von Trieru (Trier on von Trier) naziva ih ´fusion filmovima´, djelima koja predstavljaju sjedinjenje tj. fuziju filma, kazališta i književnosti, podjednako na tematskim razinama kao i na razinama kreiranja i izlaganja priča. U kontekstu kazališta, filmovi se naslanjaju na eksperimentalni odnosno ´epski´ teatar Bertolta Brechta, na didaktički teatar u kojem se publiku nečemu podučava te se objašnjava nužnost određenih odluka likova, sve u cilju preispitivanja globalnije slike društvenih dinamika. U tom smislu i završeci obaju filmova funkcioniraju kao svojevrsne lekcije koje gledatelji trebaju ´naučiti´, iako pritom postoji i otvorenost prema mogućnosti višestrukih interpretacija tih lekcija. No za razliku od Dogvillea, Manderlay ipak nudi manje interpretativnih mogućnosti, dijelom stoga što su teme robovlasništva i njime uvjetovanog društvenog sustava već višekratno obrađivane, a dijelom stoga što autorska izvedba u većoj mjeri poseže za formulaičnošću i stereotipima.

boja, 139'