ULOGE:
Jeanne Moreau (Julie Kohler),
Michel Bouquet (Coral),
Jean-Claude Brialy (Corey),
Charles Denner (Fergus)

SCENARIJ:
Jean-Louis Richard,
François Truffaut (prema romanu Cornella Woolricha)

FOTOGRAFIJA:
Raoul Coutard

GLAZBA:
Bernard Herrmann

MONTAŽA:
Claudine Bouché

Sadržaj:

Krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, jednog sunčanog jutra Francuskinja Julie Kohler napusti svoj gradić u provinciji i otputuje na Azurnu obalu. Ondje upadne na proslavu zaruka čovjeka imenom Bliss, kojeg na prijevaru odvuče u osamu te ga hladnokrvno s litice baci u smrt. Potom Julie otputuje u planinsko mjestašce i ondje otruje piće naizgled nedužna čovjeka kojeg je opčinila svojom ljepotom. Nakon toga ona nastavi svoje tiho i ubojito putovanje diljem Francuske, sve dok ne smakne četvoricu muškaraca. A kad naposljetku bude uhićena, otkrit će se tragična pozadina Julieina ubilačkog pohoda. Na dan njezina vjenčanja skupina muškaraca je kockala i opijala se preko puta crkve, a tada je jedan od njih iz zabave uzeo pušku i na stubama pred crkvom ustrijelio mladoženju. Toga dana Julie se zaklela da će se osvetiti ubojicama svog nesuđenog supruga, a kad je uhićena, još je samo jedan od njih bio na životu. No on je uhićen i smješten u zatvor, onaj isti u koji će biti poslana i Julie.

Godine 1969. nominirana za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, krimi-drama Nevjesta je bila u crnini suscenarista i redatelja Françoisa Truffauta izuzetno je uspjela ekranizacija istoimenog romana Cornella Woolricha, popularnog američkog prozaika za čijim su djelima često posezali brojni ugledni filmaši, od Jacquesa Tourneura u horor-trileru Čovjek-leopard i Roberta Siodmaka u sjajnom film noiru Žena-fantom, do Teda Tetzlaffa u remek-djelu Prozor i Alfreda Hitchcocka u glasovitom Prozoru u dvorište. Za romanom pisca koji je objavljivao i pod pseudonimima William Irish i George Hopley, a koji se drži jednim od najboljih autora kriminalističkih romana svog vremena, Truffaut je posegnuo nedugo nakon što je napravio seriju znamenitih razgovora s Alfredom Hitchcockom, zbog čega se film tumači i kao redateljeva najizravnija posveta njegovu autorskom uzoru. Želeći dati hommage Hitchu, Truffaut je kao skladatelja filmske glazbe angažirao Hitchcockova stalnog suradnika, oskarovca Bernarda Herrmanna, a ugođajnosti cjeline i gradaciji dramske tenzije izuzetno učinkovito pridonosi i estetizirana fotografija iznimno cijenjenog i nagrađivanog Raoula Coutarda (Ludi Pierrot). Premda je sugestivno režiran film odličnog ritma u vrijeme premijere dočekan negativnim kritikama, te iako je i sam Truffaut kasnije tvrdio da mu se nimalo ne sviđa, kao i da se nije snašao s korištenjem boje u filmu, dok je spomenuti Coutard svjedočio o čestim svađama njega i redatelja tijekom snimanja, zbog čega je režiju tada praktički preuzimala glavna glumica Jeanne Moreau (Jules i Jim, Lift za gubilište), djelo je ostvarilo veliki komercijalni uspjeh. U naknadnim revalorizacijama i kritičari su mu postali znatno skloniji, a osim što je 1986. poslužio kao nadahnuće za bollywoodski film Nagina Harmesha Malhotre, u vrijeme premijere Tarantinova Kill Billa nagađalo se da je lik Nevjeste u tom filmu nadahnut protagonisticom Truffautove Nevjeste..., da bi sam Tarantino opovrgnuo takva nagađanja ustvrdivši da nije gledao Truffautov film.

boja, 107'