ULOGE:
Dominique Sanda (Elle),
Guy Frangin (Luc),
Jeanne Lobre (Anna),
Claude Ollier (doktor),
Jacques Kébadian

SCENARIJ:
Robert Bresson (prema priči Fjodora Dostojevskog)

FOTOGRAFIJA:
Ghislain Cloquet

GLAZBA:
Jean Wiener

MONTAŽA:
Raymond Lamy

Sadržaj:

Bijeli šal koji pada s jednog pariškog balkona na ulicu spušta se do tijela mrtve mlade žene koja je skokom s tog balkona počinila samoubojstvo. Čini se da na suicid odlučila naizgled bez ikakvog razloga, a dok njezin duboko potreseni suprug Luc, vlasnik zalagaonice, pregledava pokojničino tijelo te u razgovoru sa sobaricom pokušava otkriti što ju je moglo navesti na takav korak, kroz niz flashbackova upoznajemo njihov prošli zajednički život. Ona je bila nježno stvorenje, mirna i zamišljena osoba sklona sanjarenju, djevojka u koju se Luc strastveno zaljubio na prvi pogled. Ubrzo nakon što su započeli vezu stiglo je i vjenčanje, no njihov bračni odnos od prvog trenutka nije funkcionirao skladno. Štoviše, njihova međusobna komunikacija uvijek je bila slaba i stalno su bili nekako distancirani, a u poboljšavanju njihova odnosa nisu pomogli ni odlasci u kino i kazalište, kao ni zajednička gledanja televizijskog programa. Za oboje su to bili tek trenuci predaha, u kojima je ona ipak pronalazila više zadovoljstva, osobito na kazališnoj izvedbi Hamleta koja ju je donekle oraspoložila. No takvi trenuci ipak su bili vrlo rijetki, a njihovi razgovori samo su produbljivali njezinu osamljenost i tugu.

Godine 1969. na filmskom festivalu u San Sebastiánu ovjenčana Srebrnom školjkom, drugom najvažnijom festivalskom nagradom, psihološka romantična drama scenarista i redatelja Roberta Bressona izuzetno je uspjela ekranizacija pripovijetke Nježno stvorenje Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. U svom prvom filmu realiziranom u boji Bresson je iznimno promišljeno i suptilno pristupio prozi Dostojevskog, uz Tolstoja najznačajnijeg predstavnika ruskog realizma i pisca koji imponira suptilnim psihološkim poniranjem u intimne svjetove svojih likova i radikalnim rastakanjima stvarnosti u njihovoj svijesti. Iako je izvornu priču pripovijetke transponirao u Pariz svog vremena, Bresson je tematski i duhom djela ostao posve vjeran Dostojevskom. Posrijedi je ostvarenje naglašenog pesimizma i tragike realizirano karakterističnim Bressonovim asketskim stilom, polaganim ritmom i bez izrazitije ekspresivnosti, uz za autora uobičajenu suradnju s naturščicima i glumcima dotad bez ikakvog iskustva. Tako je i kasnije ugledna i nagrađivana francuska glumica Dominique Sanda, koja je 1976. godine u Cannesu nagrađena za najvažniju žensku ulogu u drami Nasljedstvo Maura Bologninija, a koja je možda najpoznatija po rolama u Bertoluccijevim remek-djelima Konformist i Dvadeseto stoljeće, u ovom filmu ostvarila debitantski nastup, za koji je izabrana na temelju audicije. Maestralno režirana Nježna žena nudi impresivan minuciozan opis životnih okolnosti i psihičkih stanja koja emotivnu mladu protagonisticu postupno dovode do samoubojstva, a riječ je o trećem od četiri filma koja je Bresson realizirao prema djelima i pod utjecajem Dostojevskog, nakon naslova Džepar (prema Zločinu i kazni) i Sretno, Baltazar (prema Idiotu), a prije romantične drame Četiri noći jednog sanjara, snimljene prema pripovijetci Bijele noći.

boja, 88'