ULOGE:
Christian Patey (Yvon Targe),
Vincent Risterucci (Lucien),
Caroline Lang (Elise),
Sylvie Van den Elsen (sjedokosa žena),
Marc Ernest Fourneau (Norbert)

SCENARIJ:
Robert Bresson

FOTOGRAFIJA:
Pasqualino De Santis,
Emmanuel Machuel

MONTAŽA:
Jean-François Naudon

Sadržaj:

Nakon što mu otac odbije povisiti mjesečni džeparac, te nakon što na isti način reagira i njegova majka, mladi Norbert, želeći doći do određene svote novca kojom bi isplatio dug školskom kolegi, odluči svoj sat prodati prijatelju. No on mu umjesto pravog novca pokuša podmetnuti krivotvorenu novčanicu od 500 franaka. Pomisao da bi za lažnu novčanicu, uspiju li je na prevaru nekom utrapiti, mogli dobiti dosta stvarnog novca, obojici se itekako svidi, te oni odluče riskirati i u obližnjoj trgovini novčanicu razmijeniti za sitnije apoene. Nakon toga novčanica će početi prelaziti iz ruke u ruku, sve dok naposljetku ne dospije u ruke Yvona Targea, poštenog momka koji će njome bezuspješno pokušati platiti račun u restoranu. Kad zbog tog čina bude uhićen i optužen za krivotvorenje novca, Yvon će izgubiti posao te konačno dospjeti iza rešetaka, što će ga trajno promijeniti kao osobu.

Posljednji film scenarista i redatelja Roberta Bressona, koji je za rad na njemu na festivalu u Cannesu 1983. godine nagrađen kao najbolji redatelj, ravnopravno s Andrejem Tarkovskim ovjenčanim za režiju drame Nostalgija, slobodna je interpretacija pripovijetke Lažna novčanica Lava Nikolajeviča Tolstoja. Riječ je o ostvarenju u kojem autor jednostavnu dramsku premisu i narativnu liniju maestralno koristi za kreiranje dojmljive kompleksne slike društva, a jedna krivotvorena novčanica metaforički simbolizira zlo materijalizma i konzumerizma. Film za Bressona tipičnog minimalističkog redateljskog prosedea odlikuje se reduciranim i blagim pokretima kamere, te dugim kadrovima i njihovim kompozicijama koje naglašavaju kontrast između lika mladog Yvona i njegova okruženja. Bresson dojmljivom vizualnom retorikom sjajno dočarava otuđenje pojedinca, stanje u njegovu okruženju i duh društva predočavajući izuzetno precizno, s osloncem na srednje i krupne planove, kao i na snažne i sugestivne nastupe naturščika, čija je gluma obilježena određenom sirovošću. Autor se izuzetno vješto poigrava gledateljima, koji i sami robuju osobnim habitusima i društvenim konvencijama i koji bi u sličnim situacijama moguće postupili na iste načine, te ih dovodi u moralistički intrigantnu poziciju u kojoj ne mogu osuđivati postupke likova. Ritmična režija kao zaštitni znak Bressonova autorskog pristupa u ovom ostvarenju doživljava transformaciju, ponavljanja i refleksije su elementi izgradnje i progresije ritma, čemu pridonosi i ponavljanje lokacija i krajolika. Tako svaki povratak u fotografsku radnju označava malu promjenu u moralnom habitusu njezinih vlasnika, a kroz ponavljanje poznatih lokacija i prizora pred očima optuženog Yvona njegov se lik suptilno etički usložnjava. Vizualni jezik filma prepun je simbola, a njegov stvarni protagonist je novac, u odnosu prema kojem postaju razvidni materijalizam, gubitak vrijednosti i opća dekadencija društva. Unatoč nagradi u Cannesu, Novac je u vrijeme premijere dočekan mahom negativnim kritikama i neodobravanjem publike, u čemu leži i dio razloga zbog kojih Bresson za života više nije uspio realizirati nijedan film.

boja, 85'