Obiteljski prijatelj
L'amico di famiglia, igrani, drama, Italija, Francuska, 2006
REŽIJA: Paolo Sorrentino
ULOGE:
Giacomo Rizzo (Geremia De Geremei),
Laura Chiatti (Rosalba De Luca),
Gigi Angelillo (Saverio),
Marco Giallini (Attanasio),
Barbara Valmorin
SCENARIJ:
Paolo Sorrentino
FOTOGRAFIJA:
Luca Bigazzi
GLAZBA:
Teho Teardo
MONTAŽA:
Giogiò Franchini
Sadržaj:
Krojač Geremia De Geremei antipatičan je čovjek u kasnim 60-im godinama koji u trošnoj kući živi sa starom majkom, ženom prikovanom za krevet koja se s prezirom odnosi na sve oko sebe. Geremia je ujedno i zluradi i škrti lihvar koji ne podnosi ni svog dugogodišnjeg poslovnog partnera Gina te kojemu jedinu stvarnu vrijednost predstavlja novac, zgrtanju kojeg je opsesivno posvećen. Dok drugima novac posuđuje pod vrlo strogim uvjetima, Geremia uživa u tome da se na taj način uvlači u njihove živote i promatra ih, pretvarajući se da je svojevrsni ´obiteljski prijatelj´ osoba koje kamatari. No sve to počet će se mijenjati u trenutku kad novac od njega posudi otac izuzetno privlačne Rosalbe De Luce, djevojke koja je nedavno postala miss regije Agro Pontino i koja se želi udati. Neočekivano, Geremia će se na prvi pogled zaljubiti u djevojku te će s njom postupno početi razvijati neobičan odnos nalik onom iz bajke Ljepotica i zvijer, odnos zbog kojeg će se i sam početi mijenjati.
Godine 2006. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu te godinu kasnije nominirana za tri prestižne nacionalne filmske nagrade David di Donatello, u kategorijama najboljeg glavnog glumca, fotografije i glazbe, izvrsna drama scenarista i redatelja Paola Sorrentina ostvarenje je tematski i stilski slično njegovom dvije godine starijem filmu Posljedice ljubavi. Ne samo što je u oba filma riječ o intrigantnim portretima ostarjelih i osamljenih muškaraca čije svakodnevice iz temelja poremeti neočekivana ljubav prema mladim ženama, nego ih povezuju i krajnje promišljene i dojmljive stilizacije. Premda se Sorrentinu nerijetko zna prigovarati zbog dominacije stila nad sadržajem, pri čemu se zaboravlja da je u pravilu u srži njegovih djela autorova težnja za postizanjem sklada između izvanjske privlačnosti i unutarnje dubine i slojevitosti, i u ovom filmu stil je u savršenom suglasju sa sadržajem. Njegovi fluidni i savršeno uokvireni prizori sugeriraju estetizirani sjaj svijeta iz kojeg su naizgled isključena bilo kakva emocionalna previranja ili poremećaji, dok eliptična naracija, maestralno kreirani ugođaj i eklektični soundtrack jasno upućuju na to da tome ipak nije tako, da se likovi i njihovi intimni svjetovi mijenjaju te da se dramske situacije i emotivni odnosi usložnjavaju motivima pohlepe, žudnje, frustriranosti i osvete. Sorrentino je odličan u radu s glumcima, pa je tako i u ovom njegovom filmu odlične uloge ostvarila kompletna glumačka postava predvođena Giacomom Rizzom, koji je zapažene role ostvario u Pasolinijevu Dekameronu te romantičnoj komediji Avanti! Billyja Wildera, i Laurom Chiatti (Baarìa Giuseppea Tornatorea, Negdje Sophije Coppole).
boja, 102'