ULOGE:
Jacques Tati,
Karl Kossmayer,
Pierre Bramma,
Michèle Brabo,
Pia Colombo

SCENARIJ:
Jacques Tati

FOTOGRAFIJA:
Jean Badal,
Gunnar Fischer

GLAZBA:
Charles Dumont

MONTAŽA:
Aline Asséo,
Per Carleson,
Siv Lundgren,
Jonny Mair,
Sophie Tatischeff

Sadržaj:

Nakon što se uspiju zavući iza kulisa u malenom cirkusu, dvoje djece će cirkusku predstavu doživjeti i s druge strane, te će vidjeti i nešto od onog što običnoj publici nije dano na uvid. Muškarci, žene i djeca sjedaju na svoja mjesta u gledalištu, uzbuđeno iščekujući da počne čarolija pelivanske akrobatike i dresiranih životinja. Nakon što im se obrati najavljivač, pred puno gledalište izlaze akrobati, klaunovi, mađioničari, pjevači i komičari s točkama u stilu nijeme komedije. Među njima je i vođa cirkuske družine, stari klaun koji pred publiku izlazi između nastupa drugih izvođača, a koji kroz pantomimu vješto oponaša prometnog policajca, nogometnog golmana, boksača i tenisača. U publici je i proćelavi sredovječni čovjek s naočalama, koji će u jednom trenutku izići na pozornicu i pokušati zajahati mazgu, dok će ga uznemirena supruga pokušati spriječiti u tome.

Godine 1974. prikazana izvan konkurencije festivala u Cannesu, obiteljska komedija scenarista i redatelja Jacquesa Tatija njegovo je posljednje dovršeno, ujedno i najmanje poznato ostvarenje. Projekt koji je Tati realizirao u suradnji sa švedskom televizijom snimljen je većim dijelom na videu, a iako je riječ o televizijskom filmu, autor ga je napravio sa željom da se prikazuje u kinima. Posrijedi je pseudodokumentarno djelo o cirkusu, njegovim protagonistima i njihovim egzistencijama, kao i o cirkuskoj publici, a premda neosporno slabije od njegovih najpoznatijih i najuspjelijih filmova, sadrži mnoge bitne sastavnice Tatijeva autorskog pristupa. Tati je film snimio u dobi od 65 godina, njime se oduživši švedskoj televiziji koja je financijski pomogla završavanje njegova filma Prometna gužva iz 1971. godine, nakon što se našao u financijski bezizlaznoj situaciji. Film bez konkretnijeg zapleta snimljen je pred živom cirkuskom publikom u starom Cirkus Theateru u Stockholmu, a Tati se u njemu vratio svojim počecima iz 30-ih godina prošlog stoljeća, kad je nastupao kao mladi pantomimičar. On tumači vođu cirkuske družine u kojoj su klaunovi, žongleri, mađioničari i ini akrobati, a film je možda najzanimljiviji zbog načina na koji je Tati publiku uključio u cirkusku predstavu, u tolikoj mjeri da oni pred kamerama bivaju tretirani ravnopravno i s podjednakim uvažavanjem kao i profesionalni zabavljači. Poruka filma je jasna – svi su prirodno daroviti klaunovi, šire shvaćeno zabavljači, pa tako i dvoje plavokose djece koji u završnici, dok publika napušta cirkus, pjevaju zajedno s profesionalcima na pozornici, a njihovi roditelji ih strpljivo čekaju.

boja, 84'