ULOGE:
Kati Outinen (Ilona),
Kari Väänänen (Lauri),
Elina Salo (Rouva Sjöholm),
Sakari Kuosmanen (Melartin) ,
Markku Peltola (Lajunen)

SCENARIJ:
Aki Kaurismäki

FOTOGRAFIJA:
Timo Salminen

GLAZBA:
Shelley Fisher

MONTAŽA:
Aki Kaurismäki

Sadržaj:

Ozbiljna gospodarska kriza pogodila je Finsku i njezinu prijestolnicu Helsinki, a među onima koji osjećaju njezine posljedice su i vozač tramvaja Lauri Koponen i njegova supruga, konobarica Ilona. Oni žive u malom i skromno opremljenom stanu, a nakon što je Lauri dobije otkaz, s objašnjenjem o neprofitabilnosti nekih tramvajskih linija, ubrzo će bez posla ostati i Ilona, jer će restoran Dubrovnik u kojem radi biti zatvoren zbog prodaje lancu restorana iz kojeg će zaposliti novo osoblje. Odviše ponosni da bi prihvatili financijsku pomoć od socijalne skrbi, Lauri i Ilona se odluče snaći sami te krenu u potragu za novim poslovima. No u tome neće imati sreće, dijelom jer su oboje pomalo nespretni, a dijelom i stoga što će ih zadesiti niz nevolja. A kad se nevolje zaredaju, učinit će im se da je pred njima prava katastrofa, i da je samo pitanje dana kad će se s njom suočiti. Ipak, nadu će im uliti Ilonin susret s nekadašnjom šeficom Sjöholm, koja će im predložiti da uz njezinu novčanu pomoć ona i Lauri otvore vlastiti mali restoran.

Godine 1996. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, gdje je nagrađena Posebnim priznanjem Ekumenskog žirija, te slijedeće godine ovjenčana najprestižnijom finskom filmskom nagradom Jussi u pet najvažnijih kategorija, za najbolji film, scenarij, režiju te najbolju glavnu (autorova stalna glumica Kati Outinen) i sporednu žensku ulogu (Elina Salo iz filmova Hamlet se okreće biznisu i Le Havre), humorna egzistencijalna socijalna drama Plutajući oblaci scenarista i redatelja Akija Kaurismäkija prvi je segment njegove tzv. „finske trilogije”. Tu će trilogiju zaokružiti naslovima Čovjek bez prošlosti i Svjetla u sumraku, a u njoj je Kaurismäki, nakon što je satirama Lenjingradski kauboji susreću Mojsija i Pazi na šal, Tatjana u autorskom smislu u određenoj mjeri dospio u slijepu ulicu, odlučio proširiti tematski i stilski opseg svog autorskog rukopisa. Tako je svoj altruizam i opori zafrkantski ton nakalemio na u cjelini optimističnu socijalnu melodramu s gotovo bajkovitim završetkom. Premda se takav završetak može doimati neuvjerljivim i nategnutim, osobito u realnom socijalnom kontekstu, zahvaljujući Kaurismäkijevoj modernističkoj režiji, obilju duhovitih detalja, konstantnom i neuništivom humanizmu te intrigantnoj i inteligentno odabranoj distanci cjelina funkcionira kao vrlo šarmantno djelo koje lako osvaja gledatelje.

boja, 96'