Priča o Adèle H.
L'histoire d'Adèle H., igrani, povijesna biografska drama, Francuska, 1975
REŽIJA: François Truffaut
ULOGE:
Isabelle Adjani (Adèle Hugo),
Bruce Robinson (poručnik Albert Pinson),
Sylvia Marriott (gđa. Saunders),
Joseph Blatchley (gdin. Whistler),
Ivry Gitlis (hipnotizer)
SCENARIJ:
François Truffaut,
Jean Gruault,
Suzanne Schiffman (prema dnevniku Adèle Hugo)
FOTOGRAFIJA:
Néstor Almendros
MONTAŽA:
Martine Barraqué,
Yann Dedet,
Jean Gargonne,
Michèle Neny,
Muriel Zeleny
Sadržaj:
Godine 1863., tijekom Američkog građanskog rata, a prije no što su Velika Britanija i Francuska ušle u sukob, britanske su postrojbe stacionirane u luci Halifax u Novoj Škotskoj. Britanski vojnici detaljno provjeravaju sve putnike na stranim brodovima, a među onima koji uspiju proći njihovu kontrolu je i privlačna Adèle Hugo, mlađa kći glasovitog francuskog pisca Victora Hugoa. Adèle putuje pod lažnim identitetom gospođice Lewly, a u Halifaxu se uspije smjestiti u pansionu koji vodi bračni par Saunders. Adèle je u Halifax stigla u potrazi za svojim zaručnikom, britanskim poručnikom Albertom Pinsonom, a iako on nju ne želi u svojoj blizini, djevojka opsesivno slijedi svaki njegov korak. Kad počne vrijeme provoditi intenzivno pišući pisma i dnevnike, Adèle će upoznati naočitog prodavača knjiga, gospodina Whistlera, koji će se u nju zaljubiti. No njezino psihičko stanje postupno postaje sve gore, a sve će se dodatno pogoršati nakon što gospođa Saunders otkrije njezin pravi identitet te nakon što Adèle u ruke dobije kopiju Jadnika, najnovijeg romana njezina oca.
Godine 1976. nominirana za prestižnu francusku filmsku nagradu César u kategorijama najbolje glumice, redatelja i produkcijskog dizajna, biografska povijesna drama suscenarista i redatelja Françoisa Truffauta, za glavnu ulogu u kojoj je sjajna Isabelle Adjani bila nominirana za Oscara te je osvojila talijansku nagradu David di Donatello kao najbolja inozemna glumica, adaptacija je intimnih dnevnika Adèle Hugo, kćeri velikog Victora Hugoa. U dnevniku je opisan Adèlein boravak u Halifaxu u Novoj Škotskoj, tijekom Američkog građanskog rata i za vrijeme boravka njezina oca u egzilu u Velikoj Britaniji. Truffaut je film snimio nakon što je od Jeana Hugoa, neposrednog potomka Victora Hugoa, uspio ishoditi prava za ekranizaciju dnevničkih zapisa prvi put objavljenih nekoliko godina ranije, uz jedini uvjet da se Victorov lik ne pojavi u filmu. Naslovnu ulogu Truffaut je isprva želio povjeriti Catherine Deneuve, da bi nakon njezina odustajanja izabrao tada razmjerno nepoznatu 20-godišnjakinju Adjani. Iako se redatelj tijekom snimanja filma zaljubio u Adjani, kao što se zaljubljivao u svoje glumice i u ranijim projektima, njegovo udvaranje je bilo neuspješno, a Adjani je imala kratku romansu s Bruceom Robinsonom, koji tumači njezina zaručnika Pinsona. Premda je film ostvario skromne komercijalne rezultate, kritika mu je bila znatno naklonjenija, a Adjani se zahvaljujući i nominaciji za Oscara prometnula u novu zvijezdu francuskog filma. Posrijedi je izuzetno sugestivno režirana i dojmljivo stilizirana karakterna studija mlade protagonistice, a njezina tjelesna i psihološka lutanja, kao i izraženu želju za osamostaljenjem, Truffaut majstorski dočarava različitim izvedbenim i vizualno-montažnim sredstvima, od kontrastiranja hladnoće sjevera i tropskih vrućina do naglašenog simbolizma opredmećenog i u sekvencama njezina utapanja u noćnim morama.
boja, 96'