ULOGE:
Jens Albinus (šef svega / Kristoffer / Svend E),
Peter Gantzler (Ravn),
Friðrik Þór Friðriksson (Finnur),
Benedikt Erlingsson (Tolk),
Iben Hjejle (Lise),
Henrik Prip (Nalle)

SCENARIJ:
Lars von Trier

FOTOGRAFIJA:
Claus Rosenløv Jensen

GLAZBA:
Mikkel Maltha

MONTAŽA:
Molly Malene Stensgaard

Sadržaj:

Sredovječni Ravn vlasnik je danske informatičke tvrtke koju želi prodati. Za nevolju, on se godinama pretvarao da nije pravi vlasnik, već da taj živi u Americi i da s njim komunicira isključivo putem maila. To mu je pružalo mogućnost da su se sve nepopularne odluke koje je donosio mogle pripisati odsutnom šefu, dok je zasluge za one popularne spremno prisvajao. No sad pred prodaju potencijalni budući kupac inzistira da osobno upozna velikog šefa. U strahu pred vlastitim radnicima i dok ga sve više hvata panika, Ravn odluči angažirati propalog glumca Kristoffera, kojeg planira predstaviti kao imaginarnog ´šefa svega´. No zbivanja se neće odvijati onako kako je Ravn planirao, jer će se Kristoffer pokazati kao osoba previše sklona razmišljanju i intelektualiziranju, kao i pretjeranoj improvizaciji. Tako će biti u svemu, od tumačenja zadane uloge do dogovorenih replika koje bi morao izgovarati, a time će izazvati ozbiljnu zabrinutost i nevjericu ne samo potencijalnog kupca, nego i osoblja tvrtke koje će konačno dobiti priliku upoznati ´velikog šefa´.

Godine 2006. prikazana u konkurenciji uglednog Međunarodnog filmskog festivala u San Sebastiánu te godinu kasnije nominirana za prestižnu dansku filmsku nagradu Robert u kategorijama najboljeg glavnog i sporednog glumca te izvornog scenarija, komedija scenarista i redatelja Larsa von Triera jedno je od njegovih manje poznatih i značajnih ostvarenja. Film kojim se autor nakon osam godina, koliko je prošlo od njegove naturalističke humorne drame Idioti, vratio u rodnu Dansku, na zanimljiv, pomaknut i farsičan način govori o odnosima u korporacijama i korporativnom ustroju. Jedno od von Trierovih manje zahtjevnih te komunikativnijih i pristupačnijih djela realizirano je niskim proračunom, na razmjerno intrigantan način progovara i o korporativnim igrama moći, a neki od autorovih motiva su i narcisoidnost te način na koji Islanđani doživljavaju Dance. Sam von Trier se na početku filma pojavljuje kao odraz u prozoru poslovne zgrade, najavljujući da slijedi komedija koja nije „vrijedna razmišljanja”, no svima koji barem donekle poznaju njegov opus jasno je da tome svakako nije tako. Von Trier je postmodernist sklon intelektualiziranju, eksperimentiranju i naglašenim stilizacijama, umjetnik s dijagnozom neizlječive paranoje koji nikada ne putuje zrakoplovom i koji tvrdi da filmovi moraju biti životni te da je u njima iznimno važna dominacija slike nad riječju. Nešto od svega toga razvidno je i u ovom njegovom filmu, koji nose odlične glumačke izvedbe Jensa Albinusa (Idioti) i Petera Gantzlera (Talijanski za početnike Lone Scherfig).

boja, 99'