ULOGE:
Cary Grant (Roger O. Thornhill),
Eva Marie Saint (Eve Kendall),
James Mason (Phillip Vandamm),
Jessie Royce Landis (Clara Thornhill)

SCENARIJ:
Ernest Lehman

FOTOGRAFIJA:
Robert Burks

GLAZBA:
Bernard Herrmann

MONTAŽA:
George Tomasini

Sadržaj:

New York krajem 50-ih godina prošlog stoljeća. Kad u jednom hotelu recepcionar pozove stanovitog gospodina Georgea Kaplana da se javi na telefon, ruku slučajno podigne naočiti Roger Thornhill, uspješni reklamni stručnjak. Ta slučajna pogreška smjesta će Rogera, šarmantnog i uglađenog momka iza kojeg su dva braka i koji ima poseban odnos s pomalo posesivnom majkom Clarom, uvaliti u velike nevolje. Ne samo što će biti zamijenjen za Kaplana i otet od skupine kriminalaca, nego će se naći i uhvaćen u mrežu složene intrige u kojoj će se na kocki ubrzo naći i njegov život. Nedugo potom bit će odveden u vilu zagonetnog i očito vrlo utjecajnog Phillipa Vandamma, a osim što će mu biti smještena lažna optužba za umorstvo, Roger će jedva izvući živu glavu pri pokušaju njegova ubojstva u iskonstruiranoj prometnoj nesreći. No to je tek početak kovitlaca zbivanja koji će uslijediti nakon njegova bijega te nakon što upozna privlačnu Eve Kendall, ženu koja možda i nije onakva kakvom se čini.

Godine 1960. nominirana za Oscara u trima kategorijama, uključujući onu za najbolji izvorni scenarij koji potpisuje cijenjeni Ernest Lehman, dobitnik počasne Akademijine nagrade koji je prethodno osvojio pet oskarovskih nominacija te prema čijim su predlošcima snimljeni sjajni filmovi Sabrina Billyja Wildera i Priča sa zapadne strane Jeromea Robbinsa i Roberta Wisea, humorna akcijska pustolovina Sjever-sjeverozapad zacijelo je najzabavniji film Alfreda Hitchcocka. Posljednji autorov film u kojem je nastupio jedan od njegovih omiljenih glumaca, šarmantni i frivolni Cary Grant, maestralno je režirano i do posljednjeg kadra precizno komponirano ostvarenje uzbudljive priče, zanimljivih i neobičnih karaktera, dinamične i majstorski vođene naracije, iskričavih, duhovitih i životnih dijaloga, nenametljivog i vrlo efektnog humora te izuzetno raspoloženih glumačkih interpretacija. Naslov filma preuzevši iz drugog čina Hamleta, onog u kojem danski kraljević daje do znanja da nije posve lud, Hitchcock je kreirao još jedan izvrstan film s motivom pogrešno optuženog junaka, „običnog” čovjeka u neobičnoj situaciji koji je u djelovanju i spašavanju vlastita života prepušten sam sebi. Premda filmska priča neprekidno pleše na rubu vjerojatnosti i logike, koji ponekad i prijeđe, primjerice u sekvenci u kojoj protagonista u pustari progoni zrakoplov za zaprašivanje usjeva, zahvaljujući maštovitom scenariju i Hitchevoj redateljskoj virtuoznosti, kao i intenzivnom ironijskom odmaku uz sugeriranje da ono što gledamo baš i ne treba shvaćati sasvim ozbiljno, konačni rezultat je ostvarenje manirističke lakoće i iznimne zabavnosti. Zasluge za to pripadaju i skladatelju filmske glazbe Bernardu Hermannu, oskarovcu i Hitchcockovu stalnom suradniku čija partitura sjajno podcrtava ironičan i frivolan ton cjeline, impresivnoj kolor-fotografiji također oskarovca i Hitchcockova čestog suradnika Roberta Burksa, u kojoj do izražaja dolaze sve prednosti vizualno raskošnog cinemascopea, te odličnim nastupima postave u kojoj su i tri puta za Oscara nominirani James Mason i oskarovka Eva Marie Saint, koja je pozlaćenu Akademijinu statuu osvojila za sporednu ulogu u remek-djelu Na dokovima New Yorka Elije Kazana. Hitchcocka su nakon premijere pitali postoje li izgledi da jednom snimi film o Jamesu Bondu, na što je on odgovorio da za to nema potrebe, jer je jedan bondovski film već snimio, upravo Sjever-sjeverozapad. Čelnici studija MGM isprva su za ulogu Eve Kendall željeli angažirati glumicu i plesačicu Cyd Charisse, no Hitchcock je inzistirao na Evi Marie Saint, koja ga je osvojila time što je na majčinu preporuku za poslovnu večeru s njim odjenula bež kostim i navukla bijele rukavice, njemu omiljenu odjevnu kombinaciju. Također, ulogu Leonarda, jednog od najbližih Vandammovih suradnika, isprva je trebao tumačiti Edward G. Robinson, da bi naposljetku ipak bila povjerena oskarovcu Martinu Landauu.

boja, 131'