Smrt u vrtu
La mort en ce jardin, igrani, pustolovna drama, Francuska, 1956
REŽIJA: Luis Buñuel
ULOGE:
Simone Signoret (Djin),
Charles Vanel (Castin),
Georges Marchal (Shark),
Michel Piccoli (otac Lizardi),
Tito Junco (Chenko),
Raúl Ramírez (Álvaro)
SCENARIJ:
Luis Alcoriza,
Luis Buñuel,
Raymond Queneau (prema romanu José-André Lacoura)
FOTOGRAFIJA:
Jorge Stahl Jr.
GLAZBA:
Paul Misraki
MONTAŽA:
Denise Charvein,
Marguerite Renoir
Sadržaj:
Pustolov Chark dolazi u južnoameričko selo u blizini rudnika dijamanata i rudarskog naselja. Ubrzo ga uhiti policija pod optužbom da je opljačkao banku u obližnjem gradiću. Također, policija konsificira rudnik, na što rudari reagiraju pobunom, ne želeći rudnik prepustiti državi koja je pod vojnom upravom i namjerava ga zatvoriti. Revolucionarno gibanje, međutim, biva ugušeno, a Chark, lokalni svećenik otac Lizzardi, ostarjeli rudar Castin i njegova gluhonijema kći María, te prostitutka Djin, u koju je Castin zaljubljen, bježe u džunglu gdje otpočnu borbu za vlastite živote…
Nakon više od petnaest godina provedenih u američkoj i meksičkoj kinematografiji, Luis Buñuel sredinom 1950-ih dobio je priliku ponovo raditi u francuskim produkcijskim uvjetima, prvi put nakon ranih avangardističkih radova. Tada nastaje njegov, kako ga je britanski kritičar Raymond Durgnat nazvao, revolucionarni triptih, filmovi To se zove zora (1956.), Smrt u vrtu (1956.) i Groznica silazi u El Pao (1959.) – svako od tih ostvarenja je „otvoreno ili implicitno studija moralnosti i taktike oružane revolucije protiv desničarskih diktatura“. Smrt u vrtu adaptacija je romana belgijskog pisca José-Andréa Lacoura, u čijoj je prilagodbi, pored samog Buñuela i njegova čestog meksičkog scenarista (španjolskog porijekla) Luisa Alcoriza, sudjelovao i slavni francuski književnik Raymond Queneau (zajedno s Gabrielom Aroutom pisao je dijaloge). Riječ o filmu pustolovnog žanra koji podrazumijeva standardnu naraciju, no kritika je u njemu prepoznala nadrealističke geste i simbolizam, odnosno tragove Buñuelova avangardističkog i općemodernističkog nasljeđa. Činjenica da je nastao u francusko-meksičkoj koprodukciji zanimljivo se odražava kroz spoj (egzotične) latinoameričke ambijentacije te francuske glumce i jezik, a glumačka postava doista je vrhunska, sa Simone Signoret i Michelov Piccolijem kao danas najpoznatijim imenima, u ulogama atraktivne prostitutke i revolucionarnog svećenika.
boja, 104'