ULOGE:
Masha Mati Prodan (Iva),
Ivo Gregurević (Božo),
Anja Šovagović Despot (Željka),
Boris Svrtan (Darko),
Barbara Prpić (Nina)

SCENARIJ:
Tomislav Radić,
Ognjen Sviličić

FOTOGRAFIJA:
Vedran Šamanović

MONTAŽA:
Kruno Kušec

Sadržaj:

Dana 21. listopada 2003. godine, bistra i senzibilna tinejdžerica Iva slavi 14. rođendan. Odrasla u zagrebačkoj građanskoj obitelji gornjeg srednjeg sloja, uz donekle otuđenu majku, kućanicu Željku, i pomalo gruba oca, narodskog čovjeka Božu, Iva je kao rođendanski dar od roditelja dobila video kameru. I odmah ju uključila, odlučivši snimiti svaki trenutak dana u kojem joj ocu u posjet stiže gospodin Hoffman, važan poslovni partner iz Njemačke. Dok se očekuju gosti, na vidjelo izbijaju mnoge nesuglasice među Ivinim roditeljima.

Godine 2005. ovjenčana Zlatnim arenama za najbolji film, režiju, glavnu mušku (Ivo Gregurević) i žensku ulogu (Anja Šovagović Despot), te nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara, izvrsna socijalna drama za koju je scenarij supotpisao Ognjen Sviličić povratnički je film Tomislava Radića, koji se na određeni način vratio vlastitim korijenima definiranima u remek-djelu Živa istina iz 1968. godine. Djelo realizirano po uzoru na prerazvikanu dansku Dogmu 95 odlikuju naglašeno realistični prosede i hinjeni dokumentarizam, te u cjelini prilično spretna primjena radikalnih i rigoroznih pravila Dogme 95. Premda su neki kritičari redatelju prigovarali zbog epigonstva, dramaturške prekonstruiranosti i razmjerne pretencioznosti, Tomislav Radić se sigurno i sugestivno režiranom, dinamičnom, dojmljivo atmosferičnom i dramaturški gotovo besprijekorno uobličenom "Ivom...", koju nose životni likovi i njihova raspoložena međuigra, (ponovo) predstavio kao iskusan "stari vuk" hrvatskog filma, kao umješan redatelj koji prati trendove, koji je vješt u radu s glumcima i koji zna prepoznati i efektno uobličiti važne detalje iz životne svakodnevice.

Producenti: HRT, ADU

boja, 35 mm, 96'