Straightova priča
The Straight Story, igrani, SAD, UK, Francuska, 1999
REŽIJA: David Lynch
ULOGE:
Richard Farnsworth (Alvin),
Sissy Spacek (Rose),
Jane Galloway Heitz (Dorothy),
Joseph A. Carpenter (Bud),
Donald Wiegert (Sig),
Everett McGill (Tom),
Harry Dean Stanton (Lyle)
SCENARIJ:
John Roach,
Mary Sweeney
FOTOGRAFIJA:
Freddie Francis
GLAZBA:
Angelo Badalamenti
MONTAŽA:
Mary Sweeney
Sadržaj:
Stari Alvin Straight 73-godišnji je veteran Drugog svjetskog rata koji u gradu Laurensu u Iowi živi s mentalno hendikepiranom kćeri Rose. Nakon što se jednog dana ne pojavi na redovitom piću s prijateljima, Alvina će pronaći kako leži na podu svoje kuće, zbog čega će mu liječnici savjetovati da se ostavi alkohola i duhana te da počne koristiti hodalicu. Nakon što odbije poslušati te savjete, Alvin će ubrzo doznati da je njegov brat Lyle, s kojim se prije više od deset godina posvađao i prestao razgovarati, doživio moždani udar i završio u bolnici. To će Alvina nagnati na zaključak da mu se pruža možda posljednja prilika za pomirenje s bratom, zbog čega odluči otputovati k njemu u stotinama kilometara udaljeni gradić Mount Zion. Za nevolju, Alvin nema ni automobil ni vozačku dozvolu, vid mu je vrlo slab i hoda oslanjajući se na dva štapa, a i odveć je ponosan da bi jednostavno kupio autobusnu kartu. Stoga on odluči sjesti na staru kosilicu te, njome vukući improviziranu prikolicu, krenuti na dugo putovanje cestama Iowe i Wisconsina, na putovanje tijekom kojeg će sresti brojne zanimljive i slikovite ljude.
Godine 1999. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu te godinu kasnije nominirana za Oscara u kategoriji najbolje glavne muške uloge, za koju je sjajni Richard Farnsworth, koji je nekoliko mjeseci nakon završetka snimanja počinio samoubojstvo, nominiran i za Zlatni globus, na istinitim događajima koji su se odigrali 1994. godine temeljena egzistencijalna drama najkonvencionalnije je i „najobičnije” ostvarenje u karijeri Davida Lyncha. Film ceste nominiran za Zlatni globus i u kategoriji najuspjelije izvorne glazbe Lynchova dugogodišnjeg stalnog suradnika Angela Badalamentija, koji je kao suscenaristica, montažerka i suproducentica potpisala redateljeva bivša supruga Mary Sweeny, emotivna je, naglašenim humanizmom natopljena, nenametljivo i vrlo sugestivno režirana, dojmljivo atmosferična, fotografijom dvostrukog oskarovca Freddieja Francisa sjajno snimljena te izuzetno raspoloženo glumljena priča iz stvarnog života. Tu priču Lynch obrađuje na originalan, osebujan i jedinstven način, kloneći se uobičajenih obilježja svog autorskog prosedea, poput enigmatičnosti, nadrealnih elemenata i psihotičnih karaktera, te se okrećući humornom i empatično ironijskom bavljenju tipičnim ljudskim osobinama kakve su sentimentalnost, tvrdoglavost, glupost, upornost, tolerantnost, želja za oprostom i dakako ljubav.
boja, 112'