Tri boje: Bijelo
Trois couleurs: Blanc, igrani, drama, Francuska, Poljska, Švicarska, 1994
REŽIJA: Krzysztof Kieślowski
ULOGE:
Zbigniew Zamachowski (Karol),
Julie Delphy (Dominique),
Janusz Gajos (Mikolaj),
Jerzy Stuhr (Jurek),
Aleksander Bardini
SCENARIJ:
Krzysztof Kieślowski,
Krzysztof Piesiewicz
FOTOGRAFIJA:
Edward Klosinski
GLAZBA:
Zbigniew Preisner
MONTAŽA:
Urszula Lesiak
Sadržaj:
Kad njegova supruga, Francuskinja Dominique, pod optužbom da je izazvao požar u njezinu frizerskom salonu od njega zatraži razvod, Poljak Karol shvati da je u velikim nevoljama. Dominique je nezadovoljna nekonzumiranim brakom, a u nju strastveno zaljubljeni i njezinom ljepotom opčinjen Karol će, nakon što bude izbačen iz stana i kad se nađe na rubu siromaštva te počne prositi po pariškoj podzemnoj željeznici, zaključiti da mu preostaje jedino bijeg u domovinu. Nakon što ga njegov sunarodnjak Mikolaj u svojoj prtljazi prokrijumčari u Poljsku, Karol će se na ulicama Varšave početi baviti različitim nelegalnim poslovima, vjerujući da će se obogatiti te tako Dominique dokazati da je dostojan njezine ljubavi. A kad odluči testirati njezine osjećaje, Karol će inscenirati vlastitu smrt.
Crnohumorna krimi-komedija za režiju koje je Krzysztof Kieślowski ovjenčan Srebrnim medvjedom, dok je film nominiran za Europsku filmsku nagradu u kategoriji filma godine, središnji je nastavak autorove trilogije posvećene bojama francuske zastave. Središnji motiv liričnog te istodobno ozbiljnog i luckastog ostvarenja je bratstvo, slojevito elaborirano kroz prikaz ljudskih osjećaja i odnosa. Teme u fokusu su opsesija, osveta i iskupljenje, a Kieślowski se njima bavi uz mnogo suptilne ironije te na način komunikativan s interesima široke publike, uz afirmaciju ljubavi koja nadvladava nerazumijevanje i mržnju. Redatelj u kontekstu daje i osoban prikaz raspada temeljnih vrijednosti u njegovoj domovini u vremenu nakon komunizma, a obilježja i ovog ostvarenja su vizualna estetiziranost i skladno komponiranje svih kadrova, suptilna psihologizacija likova, sjajne glumačke interpretacije te efektna uporaba flashbackova i anticipacija događaja koji slijede, čime se ilustrira motiv povratka na staro te stvara dojam cikličkog ponavljanja zbivanja.
boja, 92'