ULOGE:
Catherine Deneuve (Tristana),
Fernando Rey (Don Lope),
Franco Nero (Horacio),
Lola Gaos (Saturna),
Antonio Casas (Don Cosme)

SCENARIJ:
Julio Alejandro,
Luis Buñuel (prema romanu Benita Péreza Galdósa)

FOTOGRAFIJA:
José F. Aguayo

MONTAŽA:
Pedro del Rey

Sadržaj:

Toledo 1923. Mlada, 19-godišnja Tristana, ostavši bez majke, postaje štićenica uglednog, mnogo starijeg don Lopea Garrida. Don Lope, antiklerikalac sklon socijalističkim idejama i liberalnom poimanju seksualnosti, zavede mladu i nevinu djevojku te ona postaje njegova ljubavnica, a njihov odnos spaja supružničke i roditeljsko-kćerinske elemente. Na riječima, stari uglednik uvažava Tristanino pravo na samostalnost, no u praksi je ograničava, želeći da što manje napušta kuću i bude što više posvećena njemu. Kad se djevojka zaljubi u mladog slikara Horacija, don Lope čini sve da tu vezu onemogući…

Tristana je adaptacija istoimena romana Buñuelova omiljena pisca Benita Péresa Galdósa iz 1892., no, zanimljivo, upravo taj roman režiser je smatrao spisateljevim najslabijim ostvarenjem, kičastim i predvidivim; ipak, godinama ga je pokušavao ekranizirati s namjerom da ga 'poboljša'. Naposljetku mu je to uspjelo u rodnoj Španjolskoj, usprkos toga što je desetak godina ranije skandalizirao Franca i njegov desničarki režim te cjelokupnu Katoličku crkvu Viridianom, filmom koji ima znakovite motivske sličnosti s Tristanom (mlada djevojka postaje plijen starijeg uglednika što u konačnici dovodi do njezina vlastita duševnog i moralnog pada). Buñuel je vrijeme radnje romana s kraja 19. stoljeća prebacio u dvadesete i tridesete godine 20. vijeka, kad je sam bio mlad, a mjesto zbivanja iz Madrida u Toledo u kojem je svojedobno živio. Kako je film rađen u koprodukciji s francuskim i talijanskim partnerima, oni su španjolskom autoru nametnuli 'svoje' zvijezde Catherine Deneuve i Franca Nera za uloge Tristane i Horacija, dok je don Lopea igrao Buñuelu omiljeni Fernando Rey. Začudo, nakon loših iskustava na Ljepotici dana, ovaj je put suradnja Buñuela i Deneuve prošla odlično, a ona je kasnije isticala Tristanu kao jedan od svojih najdražih filmova; također, redatelj je naposljetku bio zadovoljan i s Nerovom izvedbom. Film je prikazan na Canneskom festivalu izvan konkurencije i bio je nominiran za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, no kritika mu isprva nije bila naklonjena. S godinama mu se status, međutim, poboljšavao i naposljetku 1996., povodom stogodišnjice španjolske kinematografije, izabran je od strane filmskih djelatnika i kritičara za najbolji španjolski film svih vremena.

 

 

boja, 99'