ULOGE:
Jean-Pierre Léaud (Antoine Doinel),
Delphine Seyrig (Fabienne Tabard),
Claude Jade (Christine Darbon),
Michael Lonsdale (Georges Tabard)

SCENARIJ:
François Truffaut,
Claude de Givray,
Bernard Revon

FOTOGRAFIJA:
Denys Clerval

GLAZBA:
Antoine Duhamel

MONTAŽA:
Agnès Guillemot

Sadržaj:

Godine 1968. mladi Antoine Doinel biva nečasno otpušten iz vojne službe te stiže u Pariz. Nakon što se nađe sa svojom djevojkom Christine Darbon, Antoine će s njom i njezinim roditeljima otići na večeru. Zahvaljujući novom poznanstvu s Christininim ocem Lucienom, Antoine će ubrzo dobiti jednostavan posao u hotelu, da bi vrlo skoro dobio otkaz zbog nesvjesnog pomaganja privatnom detektivu u njegovu radu. No kad istog detektiva nedugo potom sretne u kavani, Antoine će s njim početi raditi u detektivskoj agenciji Blady, isprva pomažući u istrazi jednog mađioničara. Ipak, sve će se početi mijenjati kad mu bude dodijeljen slučaj neurotičnog Georgesa Tabarda, vlasnika trgovine obućom u čijem će skladištu Antoine početi raditi. Ondje će upoznati Tabardovu izuzetno privlačnu i inteligentnu suprugu Fabienne, koja će nakon zajedničkog odlaska na kavu mladića pokušati zavesti. No Antoine još uvijek nije zaboravio Christine.

Godine 1969. nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, te iste godine u istoj kategoriji nominirana i za Zlatni globus, humorna romantična drama suscenarista i redatelja Françoisa Truffauta treći je nastavak njegova serijala s Antoineom Doinelom kao protagonistom. Serijal je započet 1959. godine antologijskom krimi-dramom 400 udaraca, nakon koje je uslijedio kratkometražni film Antoine i Colette, prikazivan i u sklopu omnibusa Ljubav u dvadesetima, da bi dvije godine kasnije bio nastavljen žanrovski srodnim naslovom Zajednički stol i postelja, te 1979. zaključen filmom Ljubav u bijegu. Dok je čitav serijal nadahnut Balzacovim romanom Ljiljan u dolu iz 1835. godine, sam film Ukradeni poljupci naslov duguje stihu pjesme Što ostaje od naših ljubavi? (Que reste-t-il de nos amours?) Charlesa Treneta, a dijelom je sniman u pariškom 7. arondismanu, u stanu velikog francuskog karakternog glumca Michaela Lonsdalea koji tumači Georgesa Tabarda. Protagonist i u ovom filmu funkcionira kao svojevrsni Truffautov fikcijski alter-ego, autor kroz filmove intimistički prati sazrijevanje junaka i njegove romantične pustolovine, često s mnogo duhovitosti i lirizma, pritom uvijek imajući razumijevanja za njegove ljubavne eskapade i kasnije bračne nevolje. Posrijedi je sugestivno režirano, razigrano, neodoljivo romantično i izuzetno raspoloženo glumljeno djelo koje nose interpretacije Jeana-Pierrea Léauda, Claude Jade, Delphine Seyrig i spomenutog Lonsdalea, autorova bezvremenska oda strastvenoj i neobuzdanoj mladosti. Tijekom snimanja filma Truffaut je bio upleten u zbivanja koja će postati poznata kao afera Langlois, žestoki javni prosvjed protiv uklanjanja izuzetno cijenjenog i omiljenog Henrija Langloisa s čela Francuske kinoteke, no taj kontekst u samom djelu ipak nije naznačen.

boja, 91'