ULOGE:
Lil Dagover (djevojka),
Walter Janssen (mladić),
Bernhard Goetzke (smrt),
Hans Sternberg (gradonačelnik)

SCENARIJ:
Fritz Lang,
Thea von Harbou

FOTOGRAFIJA:
Bruno Mondi,
Erich Nitzschmann,
Herrmann Saalfrank,
Bruno Timm,
Fritz Arno Wagner

MONTAŽA:
Fritz Lang

Sadržaj:

Mladi ljubavni par vozi se kočijom kroz provinciju. Putem naiđu na pješaka i povezu ga, nesvjesni da je to Smrt. Kad stignu u malo mjesto, mladi par odsjedne u tamošnjoj krčmi, a Smrt odlazi u gradski ured gdje kupi malu parcelu u susjedstvu groblja, te podigne oko nje neobično visok zid. Potom se Smrt i mladi par susretnu u gostionici, gdje mladić iznenada nestane. Djevojka u velikoj tuzi odlazi pred gigantski zid koji je izgradila Smrt, i tamo ugleda nekoliko ljudskih sjena koje kroz zid prolaze u zemlju mrtvih. Zadnji od duhova njezin je mladić. Djevojka pronađe prolaz kroz zid i konfrontira se sa Smrću. Zatraži od nje da joj vrati njezina dragog. Smrt je odvede u mračnu prostoriju gdje gore mnoge velike svijeće u različitim stadijima izgaranja, i objasni joj da svaka svijeća označava jedan ljudski život. Djevojka je uvjerena da je ljubav snažnija od smrti i da može spasiti svog mladića, a Smrt joj tada ispriča tri priče slične njezinoj, smještene u različite prostore i vremena – u Bagdad devetog stoljeća, Veneciju sedamnaestog vijeka i drevnu Kinu…

Umorna smrt za svog je premijernog prikazivanja dobila slabe kritike u Njemačkoj, međutim u inozemstvu, osobito Francuskoj, bio je to prvi veliki uspjeh Fritza Langa, film koji će mu trasirati put među velikane svjetske kinematografije nijemog, a kasnije i zvučnog razdoblja. Lang je scenarij napisao zajedno s uskoro stalnom suradnicom i suprugom Theom von Harbou (iste godine kad je film nastao umrla mu je prva supruga), a znatnim dijelom temelji se na staroindijskoj priči o Savitri i Satyavanu iz Mahabharate, iako podnaslov filma, Njemačka narodna priča u šest stihova, romantičarski zavodi u drugom pravcu; također, važan poticaj za Langa bila je i smrt njegove voljene majke. Film afirmira bezuvjetnu ljubav kao vrhovno načelo egzistencije, i to čini na iznimno dirljiv način, svrstavajući se u najljepše ljubavne priče ikad snimljene. Posebno je dojmljiv okvirni dio narativa (u tri jezgrene priče očit je utjecaj talijanskih pseudopovijesnih spektakala te Griffihove Netrpeljivosti, koja je utjecala i na cjelokupnu strukturu filma), u kojem do punog izražaja dolaze fascinantna scenografska rješenja tipična za njemački ekspresionizam (u ovom slučaju posebno tjeskobna opreka između golemog zida i malih figura ljudi, ali i morbidno-nježna atmosfera prostorije sa svijećama). Umorna smrt nije bila samo probojno Langovo ostvarenje na međunarodnoj sceni, nego i film koji je presudno utjecao na budućeg klasika Luisa Buñuela („Nešto u ovom filmu govorilo je nečemu duboko u meni; osvijetlilo je moj život i moju viziju svijeta.“), a impresionirao je i Alfreda Hitchcocka. Također, scena s letećim tepihom toliko je oduševila glumačku zvijezdu nijemog razdoblja Douglasa Fairbanksa da je odmah otkupio prava na film i replicirao je u svom hollywoodskom hitu Bagdadski lopov iz 1924., a glumačka je izvedba Bernharda Goetzkea kao Smrti utjecala na onu Bengta Ekerota u istoj ulozi u slavnom Bergmanovom Sedmom pečatu.

c/b, 114'