ULOGE:
Mireille Darc,
Jean Yanne,
Jean-Pierre Kalfon

SCENARIJ:
Jean-Luc Godard,
Julio Cortázar

FOTOGRAFIJA:
Raoul Coutard

GLAZBA:
Antoine Duhamel

MONTAŽA:
Agnès Guillemot

Sadržaj:

Roland i Corinne Durand buržujski su bračni par. On ima ljubavnicu, a ona ljubavnika, i oboje spletkare jedno protiv drugog s namjerom da onog drugog ubiju. Krenu na put na selo, prema kući Corinneinih roditelja, kako bi prisvojili životno osiguranje njezina umirućeg oca, spremni i da ubiju oca ako bude potrebno.

Put se pretvara u pitoreskni kaos – prvo nailaze na kilometarsku kolonu zbog prometne nesreće, a nakon što uspiju pronaći zaobilaznicu, na njoj nailaze na automobile stradale u nesrećama i leševe. Naposljetku nabasaju na pripadnike terorističke ultralijeve organizacije koji ih zarobe…  

Vikend je jedan od ključnih filmova u opusu legendarnog Jean-Luca Godarda: bio je to vrhunac njegovih dotadašnjih dekonstrukcijsko-političkih, stilski hibridnih umjetničkih stremljenja, a znakovit natpis kojim film završava – „Kraj filma/kraj svijeta“, bio je najava Godardova napuštanja službene kinematografije i prelaska na kolektivistički gerilski način produkcije u okviru skupine Dziga Vertov koju je osnovao s Jean-Pierreom Gorinom.

Vikend je film nihilističke destrukcije i autodestrukcije, uspoređivan s Alicom u zemlji čudesa, serijalom o Jamesu Bondu i poetikom markiza de Sadea, a jedna od prvih scena, ona u kojoj Corinne pripovijeda svom ljubavniku o seksualnom iskustvu koje je imala, djelomično se bazira na Priči oka Georgesa Bataillea. Ako je vjerovati Juliju Cortazaru, neizravna inspiracija za film došla je od njegove priče Južna autocesta, čija je ideja prezentirana Godardu bez navođenja izvora, pa znameniti sineast nije bio ni svjestan da djelo argentinskog književnog klasika djelomično stoji u podlozi njegova filma.

U svakom slučaju, Vikend je oblikovno-značenjski najradikalnije ostvarenje prve faze Godardova opusa, njegov najmračniji rad uopće, konsternirajući spoj groteskne društveno-političke alegorije, crne satirične komedije i mjestimičnog promeditativnog pristupa, a čuven je po višeminutnoj kadar-sekvenci  snimljenoj kontinuiranom lateralnom vožnjom kamere, što je u to vrijeme bio jedinstven tehnički pothvat.

Pamti se i kanibalistička motivika povezana s likovima samozvanih revolucionara, pogotovo u samoj završnici, jednoj od najuznemirujućijih u povijesti filma.  

Autor teksta: Damir Radić

boja, 97'