ULOGE:
François Truffaut (Julien Davenne),
Nathalie Baye (Cecilia Mandel),
Jean Dasté (Bernard Humbert),
Patrick Maléon (Georges),
Jeanne Lobre (gđa. Rambaud),
Antoine Vitez (biskupov tajnik)

SCENARIJ:
François Truffaut,
Jean Gruault (prema romanu Henryja Jamesa)

FOTOGRAFIJA:
Néstor Almendros

GLAZBA:
Maurice Jaubert

MONTAŽA:
Martine Barraqué

Sadržaj:

Provincijski gradić u Francuskoj desetljeće nakon završetka Prvog svjetskog rata. Sredovječni Julien Davenne ratni je veteran zaposlen kao novinski urednik, udovac čija je supruga preminula netom nakon završetka rata i njegova povratka. Juliena stalno progone misli o smrti i umiranju, uspomenama na suprugu posvetio je i posebnu zelenu sobu u kući koju dijeli sa starijom domaćicom, gospođom Rambaud, i gluhonijemim dječakom Georgesom, a u radu se specijalizirao za pisanje nekrologa. Nakon što za grmljavinske oluje izbije požar koji uništi zelenu sobu, Julien će uspjeti sačuvati samo slike i portrete pokojne supruge. No ubrzo će na groblju na kojem je sahranjena u ruševinama otkriti napuštenu kapelicu, koju će odlučiti posvetiti ne samo svojoj supruzi, nego i svim svojim pokojnim prijateljima i znancima, zaključivši da je zašao u razdoblje života u kojem se sjeća više mrtvih nego što poznaje živih. U tome će mu pomoći mlada Cecilija Mandel, tajnica jedne aukcijske kuće, a njihov isprva poslovni odnos počet će se mijenjati nakon što u čudnoj prometnoj nesreći pogine Paul Massigny, političar i Cecilijin nekadašnji ljubavnik s kojim Julien možda ima neriješen račun iz prošlosti.

Godine 1979. nominirana za prestižnu francusku filmsku nagradu César u kategoriji najbolje fotografije, koju potpisuje oskarovac Néstor Almendros (Dani raja Terrencea Malicka), drama suscenarista i redatelja Françoisa Truffauta temelji se na nekoliko priča američkog književnika Henryja Jamesa (Okretaj zavrtnja, Bostonci Jamesa Ivoryja, Nevini Jacka Claytona), čija su djela često ekranizirana. Truffaut je na ekranizaciji Jamesove proze počeo raditi još u prosincu 1970., nakon što je pročitao piščeve priče, a osobito ga je zaintrigirala priča Oltar mrtvih, kojima je pridodao priče Zvijer u džungli i The Way It Came. Na sugestiju svog prijatelja i prevoditelja Aiméea Alexandrea proučio je i Tolstojeva i Čehovljeva djela srodne tematike, a posvetio se i istraživanju Jamesova života, da bi se naposljetku prisjetio i preminulih ljudi iz svoje blizine, ponajviše glasovitog filmskog kritičara i suutemeljitelja časopisa Cahiers du cinéma Andréa Bazina, koji je preminuo neposredno uoči Truffautova početka rada na remek-djelu 400 udaraca, kao i znamenitog arhivista Henrija Langloisa i redatelja Roberta Rossellinija. Truffaut je Jamesove priče u scenarij pretočio u zajedničkom radu sa svojim čestim suradnikom Jeanom Gruaultom (Divlji dječak, Moj ujak iz Amerike Alaina Resnaisa) i na špici nenavedenim Jeanom-Pierreom Moulinom, pri čemu je zbivanja iz Amerike prebacio u Francusku, a poduzeo je i još neke manje izmjene. Konačni je rezultat sugestivno režiran film u kojem se poetični pasaži vješto izmjenjuju s intrigantnim prikazima protagonistovih neuroza, vrlo emotivno i dirljivo djelo o kojem su se u vrijeme premijere izuzetno pozitivno izrazili i Éric Rohmer i Isabelle Adjani, a koje nose sjajne interpretacije glumačke postave predvođene samim Truffautom, koji se u svojim filmovima i ranije često pojavljivao u manjim ili većim ulogama, da bi ovdje preuzeo glavnu rolu.

boja, 94'