ULOGE:
Miroslava (Lavinia),
Ernesto Alonso (Archibaldo de la Cruz),
Rita Macedo (Patricia Terrazas),
Ariadne Welter (Carlota Cervantes),
Andrea Palma (gđa. Cervantes),
Rodolfo Landa (Alejandro Rivas)

SCENARIJ:
Luis Buñuel,
Eduardo Ugarte (prema romanu Rodolfa Usiglija)

FOTOGRAFIJA:
Agustín Jiménez

GLAZBA:
Jorge Pérez

MONTAŽA:
Agustín Jiménez

Sadržaj:

Bogati i ugledni Archibaldo de la Cruz kao dječak svjedočio je smrti svoje dadilje za vrijeme Meksičke revolucije, upravo u vrijeme kad mu je pričala priču o muzičkoj kutiji koju mu je netom bila poklonila majka. Mali Archibaldo krivo je shvatio da je skrivio dadiljinu smrt koristeći muzičku kutiju, i od tada žudi da ponovo 'ubije'. Kao odrastao muškarac, priča tu priču časnoj sestri i prijeti da će je ubiti britvom, no časna uspije pobjeći samo da bi pala u prazan otvor lifta i poginula. Prilikom policijske istrage Archibaldo tvrdi da je skrivio tu smrt, kao i mnoge druge, ali inspektor mu nije sklon povjerovati. Sljedeći put Archibaldo želi britvom skončati život žene koja je u stalnom sukobu sa svojim ljubavnikom, ali baš kad se spremao to učiniti u njezinu stanu, ljubavnik se vratio. Sljedećeg jutra policijski inspektor ga obavještava da je žena počinila samoubojstvo…

Adaptacija romana Rudolfa Usiglija, Zločinački život Archibalda de la Cruza lucidna je crna triler-komedija s čestim Buñuelovim motivom nemogućnosti ispunjenja želje protagonista jer ih uvijek netko ili nešto omete. Uskrata realizacije žudnje ovdje je dovedena do svojevrsnog vrhunca, jer protagonist želi postati ni više ni manje nego serijski ubojica žena, ali to mu nikako ne polazi za rukom, no barem je uvjeren da je skrivio smrt osoba koje je poželio ubiti. Očito je riječ o klasičnom psihoanalitičkom povezivanju erosa i thanatosa, odnosno radikalnoj seksualnoj patologiji s korijenima u djetinjstvu, izvedenoj, međutim, na originalan i vrlo duhovit način. Buñuel i Usiglio zajednički su radili na scenariju, ali su se relativno brzo razišli jer pisac nije pristajao na niz promjena u odnosu na roman koje je filmaš želio napraviti, pa je na kraju Buñuel samostalno učinio po svojem. Film je sniman u doba velike ekonomske krize meksičke kinematografije nakon prethodnog 'zlatnog razdoblja' i više puta produkcija je bila na rubu otkazivanja, pa je tako i čuvena scena kremiranja krojačkog lutka snimljena bez ijednog ponavljanja jer ekipa je imala na raspolaganju samo jednu lutku. Izvan klasičnog Buñuelova kanona, Zločinački život Archibalda de la Cruza stekao je kultni status među predanim ljubiteljima opskurnih filmova, a s obzirom da je vrlo rijetko prikazivan u našim kinima, predstavlja jednu od najvećih poslastica ovog ciklusa.

c/b, 89'