Orson Welles, američki kazališni, filmski i radijski redatelj, glumac, scenarist i producent. Rođen je u dobrostojećoj obitelji, a s ocem izumiteljem i majkom, koja je bila pijanistica i sufražetkinja, već se odmalena upoznao s glazbom i Shakespeareom. Nakon smrti majke, u devetoj godini je s ocem nekoliko mjeseci putovao svijetom. Vrativši se u SAD, upisuje se u Todd School u Woodstocku, gdje postaje vrlo aktivan u školskom kazalištu i radiju. Već u ranoj dobi zanima se za književnost i kazalište pokazujući želju i talent. U petnaestoj godini ostaje i bez oca te nakon završetka škole putuje Europom, zahvaljujući skromnom nasljedstvu. Prvo odlazi u Irsku gdje stječe glumačko iskustvo na kazališnim daskama u Dublinu. S devetnaest godina debitira manjom ulogom i na Broadwayu u Romeu i Juliji. Tad ga uočava John Houseman i angažira za svoj Federal Theatre Project. Welles se okušava i u kazališnoj režiji te kasnih tridesetih zajedno osnivaju kazališnu skupinu Mercury Theatre koja postaje uspješna. Welles 1935. godine počinje raditi i na radiju, a na novi medij prelazi i Mercury grupa. Pravu senzaciju izaziva njegova radio-adaptacija romana H. G. Wellsa Rat svjetova (emitirana 30. 10. 1938.) koja je uznemirila tisuće slušatelja koji su povjerovali da je stvarno počela invazija izvanzemaljaca. Dvije godine kasnije s Mercury kolegama odlazi u Hollywood gdje potpisuje ugovor za filmski studio RKO. Godine 1941., iako bez pravog filmskog iskustva, režira film Građanin Kane (Citizen Kane). Koristeći brojne inovativne filmske tehnike, njegov prvi veći film ujedno postaje najpoznatiji i do danas se smatra jednim od najboljih filmova svih vremena. Njemu je 1941. godine donio Oscara za najbolji scenarij, no bio je komercijalno neuspješan. Razlog je djelomično bio i u bojkotu spomena filma u novinama u vlasništvu Williama Randolpha Hearsta koji mu je poslužio kao model za naslovni lik filma. Idući film, književnu adaptaciju Veličanstveni Ambersonovi (The Magnificent Ambersons, 1942.) snimio je uz velike produkcijske i novčane poteškoće koje su ugrozile i upravu studija koja ga je angažirala. Odnos Wellesa i RKO-a se pogoršao. Suočen s financijskim gubitkom, studio je preuzeo kontrolu nad filmom i premontirao ga bez redateljeva pristanka. Rezultat je bio manjkav film, Mercury grupa je izbačena iz RKO-a, a u filmskoj zajednici se proširio glas da se Welles teško pridržava rasporeda snimanja i budžeta. Nakon toga nije imao sreće s producentima i karijera mu se nikad nije potpuno oporavila te nije imao potpunu kontrolu nad svojim filmovima. Brojne su mu filmove skraćivali i premontiravali poput Dame iz Šangaja (The Lady From Shanghai, 1947.), Macbetha (1948.), Gospodina Arkadina-tajni dosje (Mr. Arkadin, 1955.), Dodira zla (Touch of Evil, 1958). Zahvaljujući njihovoj kasnijoj kritičkoj revalorizaciji, neki su naknadno restaurirani te su se približili originalnoj redateljevoj verziji. Nešto je više sreće imao s europskim producentima zahvaljujući kojima je snimio adaptacije Shakespearea The Tragedy of Othello: The Moor of Venice (1952.) i Ponoćna zvona (Campanadas a medianoche, 1965.) te adaptaciju Kafke Proces (Le procès, 1962.) snimanu djelomično i u Zagrebu. Kao redatelj, završio je relativno malo filmova, ali je već prvijencem osigurao izniman status u razvitku svjetskog filma. Kao glumac ostavio je mnogo opsežniju filmografiju. Osim glavnih uloga u vlastitim filmovima, nastupio je u brojnim filmovima drugih redatelja, većinom kako bi zaradio za vlastite produkcije. Jedna od njegovih najznačajnijih glumačkih uloga je u filmu Treći čovjek (The Third Man, 1949.) redatelja Carola Reeda. Orson Welles je kao glumac bio zvijezda specifične vrste i statusa, a posuđivao je i svoj glas kao pripovjedač u filmovima te nastupao na televiziji i povremeno snimao reklame. Godine 1975. nagrađen je nagradom za životno djelo Američkog filmskog instituta, a deset godina kasnije primio je D.W. Griffith nagradu, najveću počast ceha američkih redatelja.