Divlje jagode

Smultronstället, igrani, drama, Švedska, 1957

REŽIJA: Ingmar Bergman

Divlje jagode

ULOGE:
Victor Sjöström (prof. Isak Borg),
Bibi Andersson (Sara),
Ingrid Thulin (Marianne Borg),
Gunnar Björnstrand (Evald Borg),
Jullan Kindahl (Agda)

SCENARIJ:
Ingmar Bergman

FOTOGRAFIJA:
Gunnar Fischer

GLAZBA:
Erik Nordgren

MONTAŽA:
Oscar Rosander

Sadržaj:

Isak Borg 78-godišnji je umirovljeni profesor koji na seoskom imanju živi povučeno pišući memoare i koji uskoro treba primiti počasni doktorat sveučilišta u Lundu. Nakon što u snu predosjeti vlastitu smrt, na dodjelu odluči otputovati automobilom, umjesto zrakoplovom kako je ranije planirao. Na put krene u pratnji snahe Marianne, koja nakon ozbiljne svađe s Isakovim sinom, liječnikom Evaldom, nekoliko posljednjih tjedana boravi sa starcem u njegovoj kući na selu. Tijekom putovanja Isak će se prisjetiti svog djetinjstva, kao i propuštenih prilika i razočaranja iz prošlosti, a mlada autostopistica Sara koju usput prevezu podsjetit će ga na njegovu prvu ljubav. Također će ponovo usnuti neobične snove, da bi nakon primanja doktorata pokušao pomiriti sina i snahu.

Godine 1958. na festivalu u Berlinu ovjenčana Zlatnim medvjedom i nagradom FIPRESCI, iste godine nagrađena u Veneciji a dvije godine kasnije nagrađena Zlatnim globusom za najbolji film s neengleskog govornog područja, sjajna psihološka egzistencijalna drama Divlje jagode ostvarenje je kojim se Ingmar Bergman etablirao kao majstor psihološkog filma. Riječ je i o izuzetno uspjelom oniričkom filmu, jer je protagonistovo putovanje ujedno i njegov put ka samospoznaji, tijekom kojeg se njegovo suočavanje s prošlošću isprepleće sa snovima i sanjarenjima. Pritom su u snovima simbolički objedinjeni protagonistova smrtnost te negativne osobine poput netolerantnosti, samoživosti i emocionalne praznine. Djelo u kojem je glasoviti švedski redatelj i glumac Victor Sjöström ostvario svoju posljednju ulogu nabijeno je snažnim simbolizmom s ekspresionističkim detaljima, istodobno je ugođajem i tematikom tjeskobno, ali i smješteno u pastoralni ambijent te obojano nostalgijom i sjetom. Film u stvaranju kojeg je Bergman baštinio utjecaj drama Mrtvački ples i Put za Damask Augusta Strindberga odlikuje maestralna orkestracija svih sastavnica i iznimno nadahnuta režija s majstorskim ekspliciranjem i variranjem kontrasta.

c/b, 91'

Trailer