Interijeri

Interiors, igrani, drama, SAD, 1978

REŽIJA: Woody Allen

Interijeri

ULOGE:
Diane Keaton (Renata),
Kristin Griffith (Flyn),
Mary Beth Hurt (Joey),
Geraldine Page (Eve),
E.G. Marshall (Arthur)

SCENARIJ:
Woody Allen

FOTOGRAFIJA:
Gordon Willis

MONTAŽA:
Ralph Rosenblum

Sadržaj:

Kad doznaju da su njihovi roditelji Eve i Arthur Page, oboje u sedmom desetljeću života, iznenada odlučili živjeti odvojeno, sestre Renata, Flyn i Joey ostanu zaprepaštene. Iako je ugledni odvjetnik Arthur spreman poduzeti sve da bi obitelj ostala na okupu, dizajnerica interijera Eve nerazumnim ponašanjem otežava njegove pokušaje. Dok Arthur započinje vezu s drugom ženom, znatno mlađom i pomalo neuglednom udovicom Pearl, depresijama sklona Eve postaje sve mračnija i zajedljivija te naposljetku bezuspješno pokuša i samoubojstvo. Istodobno se sve tri njihove kćeri, dok osjećaju da im se svijet polako raspada, pokušavaju nositi s osobnim problemima. Najstariju Renatu, uspješnu televizijsku glumicu, tako muče egzistencijalne dvojbe, uspješna književna urednica i nerealizirana glumica Flyn postaje narkomanka a očeva ljubimica Joey želi dati otkaz na poslu koji trenutno radi i posvetiti se fotografiranju.

Nominirano za pet Oscara, uključujući one za najboljeg redatelja, izvorni scenarij te glavnu i sporednu žensku ulogu, za koju je Geraldine Page osvojila nagradu BAFTA, te nominirano za četiri Zlatna globusa, ostvarenje nadahnuto filmovima Ingmara Bergmana prva je drama Woodyja Allena snimljena nakon niza komedija koje je realizirao tijekom 70-ih godina. U autorovu fokusu su dobrostojeća i sofisticirana, ali u međusobnim odnosima distancirana i pomalo hladna obitelj s Long Islanda, te njihovi problemi koji su, u skladu s naslovom, dominantno intimni, unutarnji odnosno interijerni, premda se naslov referira i na interijere njihove obiteljske kuće. Protagonistice su tri sestre koje u novonastalim okolnostima razvijaju drugačije odnose prema roditeljima i među sobom, a u filmu bez prepoznatljiva Allenova humora i bez izraženijih dramskih klimaksa ti su odnosi tmurni i povremeno suhoparni. No Allenova režija je uobičajeno sigurna i sugestivna, fotografija počasnog oskarovca Gordona Willisa je kao i uvijek impresivna a glumački nastupi kompletne postave uvjerljivi i raspoloženi.

boja, 92'

Trailer