Visoke potpetice

Tacones lejanos, igrani, humorna romantična drama, Španjolska, Francuska, 1991

REŽIJA: Pedro Almodóvar

Visoke potpetice

ULOGE:
Victoria Abril (Rebeca Giner),
Marisa Paredes (Becky del Páramo),
Miguel Bosé (Juez Domínguez / Hugo / Letal),
Anna Lizaran (Margarita),
Cristina Marcos (Paula),
Nacho Martínez (Juan)

SCENARIJ:
Pedro Almodóvar

FOTOGRAFIJA:
Alfredo Mayo

GLAZBA:
Ryuichi Sakamoto

MONTAŽA:
José Salcedo

Sadržaj:

Sredovječna Becky del Páramo velika je pjevačka zvijezda i glumica koja se nakon desetljeća i pol života i karijere u Meksiku vraća u Madrid, gdje planira održati koncert. Ondje ju dočeka njezina kći Rebecca, voditeljica televizijskog dnevnika udana za nešto starijeg Manuela Ginera, nekad jednog od brojnih majčinih ljubavnika. Dok Becky ponovo ulazi u kćerin svijet, pokušavajući s njom nadoknaditi propušteno vrijeme, Manuel će se ponovo zaljubiti u Becky te zbog veze s njom postati spreman na razvod od Rebecce. A kad on ubrzo bude ubijen u svojoj kući, odgovornost za njegovo ubojstvo neočekivano će i javno, izravno pred televizijskim kamerama, preuzeti Rebecca. Sve će se dodatno zakomplicirati nakon što istragu ubojstva preuzme inspektor Juez Domínguez, koji noću u jednom baru radi kao pjevač transvestit i koji je veliki ljubitelj Beckynih pjesama, u tolikoj mjeri da na repertoaru ima samo njezine skladbe.

Godine 1992. nominirana za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja i za najprestižniju španjolsku filmsku nagradu Goya u pet kategorija, te slijedeće godine ovjenčana francuskom filmskom nagradom César u kategoriji najuspjelijeg filma na stranom jeziku, crnohumorna romantična drama scenarista i redatelja Pedra Almodóvara još je jedno njegovo prepoznatljivo ostvarenje. Djelo uobičajeno raskošnog kolorita nose almodovarovski neobični i slikoviti likovi te njihovi intrigantni međuodnosi, kao i sjajna glazba oskarovca Ryuichija Sakamotoa (Posljednji kineski car i Čaj u Sahari Bernarda Bertoluccija, Povratnik Alejandra G. Iñárritua) te raspoloženi glumački nastupi. Ipak, riječ je o jednom od manje uspjelih autorovih filmova, realiziranom u razdoblju kad se na temelju naslova Veži me!, Kika i Cvijet moje tajne, a nakon sjajnih Žena na rubu živčanog sloma, činilo da Almodóvar nema što osobito zanimljivo reći, da je odveć autoreferencijalan i derivativan te dominantno oslonjen na eksploatiranje ekscentričnih likova i poigravanje likovnom komponentom djela, naracijom i dramaturgijom. Kao i ostali redateljevi filmovi iz 90-ih (Živo meso), i ovaj je naglašenije melodramski usmjeren, s povremenom citatnošću i intertekstualnim detaljima, zbog čega se Almodóvara u to vrijeme izrazitije doživljavalo kao nasljednika Douglasa Sirka i Reinera Wernera Fassbindera. U glumačkoj postavi koju predvode Victoria Abril (Veži me!, Kika, 101 Reykjavik) i Marisa Paredes (Sve o mojoj majci, Koža u kojoj živim) je i u ono vrijeme mladi i neafirmirani Javier Bardem (Šunka, šunka, Zlatna muda, Svi znaju sve).

boja, 112'

Trailer