Žene na rubu živčanog sloma

Mujeres al borde de un ataque de nervios, igrani, Španjolska, 1988

REŽIJA: Pedro Almodóvar

Žene na rubu živčanog sloma

ULOGE:
Carmen Maura (Pepa),
Antonio Banderas (Carlos),
Julieta Serrano (Lucía),
María Barranco (Candela),
Rossy de Palma (Marisa)

SCENARIJ:
Pedro Almodóvar

FOTOGRAFIJA:
José Luis Alcaine

GLAZBA:
Bernardo Bonezzi

MONTAŽA:
José Salcedo

Sadržaj:

Glumica Pepa očajnički želi spasiti vezu sa ženskarom Ivánom, koji ju je napustio, a za njim čezne u tolikoj mjeri da čitave noći provodi sanjareći o njemu i čekajući da ju on nazove. Da stvar bude gora, Pepa čeka Ivánovo dijete te se nada da bi njih dvoje, nakon što mu to priopći, mogli započeti novi zajednički život u iznajmljenom stanu. Kad krene u potragu za Ivánom, Pepa će upoznati njegovu bivšu suprugu Lucíju s kojom on ima odraslog sina Carlosa. On, pak, ima drugačije planove, jer želi iznajmiti točno određeni stan za zajednički život s djevojkom, a vjeruje da bi mu Pepa u tome mogla pomoći. Naime, u tom stanu trenutačno živi Pepina prijateljica Candela, koja se skriva pred policijom budući da joj je dečko kriminalac. Svojim traganjem za Ivánom Pepa će tako izazvati lavinu reakcija i događaja, da bi postupno počela vjerovati da ni njoj ni njezinim živčanim suparnicama Iván zapravo nije ni potreban.

Godine 1988. ovjenčana dvjema Europskim filmskim nagradama i dvjema nagradama na festivalu u Veneciji, godinu kasnije nominirana za Oscara i Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja te 1990. u istoj kategoriji nominirana i za nagradu BAFTA, kultna humorna drama scenarista i redatelja Pedra Almodóvara ostvarenje je kojim je osebujni Iberijac stekao međunarodnu afirmaciju te privukao pozornost kritike na novu generaciju španjolskih filmaša stasalih u okrilju pokreta movida u razdoblju poslije Francove diktature. Kontrakulturni pokret La Movida Madrileña razvio se u tranziciji španjolskog društva u postfrankovskom razdoblju, kada se osobito tijekom 80-ih kroz cvjetanje undergrounda, alternativne kulture i kontrakulture odvijala tranzicija u svim sferama kulture i društva, pa tako i u kazalištu, glazbi i filmu. Almodóvar je u Ženama... kreirao sjajan spoj komedije situacije, karaktera i apsurda, s osloncem na profiliranju osebujnih ženskih likova te ekstravagantnom i estetiziranom vizualnom stilu koji je pretvorio u jedan od svojih zaštitnih znakova. Konvencionalnoj tipologiji ženskih likova Almodóvar je pridodao tip emancipirane, ali osamljene i frustrirane žene koja se osim s muškarcima sukobljava i s drugim ženama, kao i s vlastitim željama i fantazijama, nerijetko s medijima, a ponekad duhovito i s predmetima koji ju okružuju. Estetizacija kiča, posezanje za pop-artom te čvrsta povezanost sa španjolskom kulturnom tradicijom obilježja su izuzetno vješto režiranog djela koje obiluje duhovitim i apsurdnim dijalozima te intrigantnim elaboriranjem odnosa među likovima, a tu je i jedna akcijska sekvenca realizirana u ironično-crnohumornom ključu. Pored Antonija Banderasa u glumačkoj postavi su i redateljeve stalne suradnice Carmen Maura (Vraćam se), Rossy de Palma (Slomljeni zagrljaji, Julieta), Chus Lampreave (Cvijet moje tajne, Pričaj s njom) i Julieta Serrano (Mračne navike, Tuga i slava).

boja, komedija, 88'

Trailer