Diplomirao na Filozofskom fakultetu i Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Istaknuti kazališni režiser, posebno velik uspjeh postigao je
Stilskim vježbama Raymonda Queneaua koje su od 1968. neprekidno na repertoaru zagrebačkih kazališta. Njegova režija Goldonijeve i Čaline
Kafetarije 1978. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama ostala je amblematskim tragom teatra Igara jednako kao i njegova režija Stullijeve
Kate Kapuralice u Kazalištu Marina Držića. Režirao je i niz dokumentarnih emisija za televiziju, također i tv-drama, uglavnom adaptacija dramskih klasika (npr.
Soba za odmor po motivima
Adama i Eve Miroslava Krleže). Jedno od najznačajnijih djela njegova dugometražnog igranofilmskog opusa je debitantska
Živa istina (1972.), slijede
Timon (1973.),
Luka (1992.),
Anđele moj dragi (1995.) i
Holding (2001.). Za film
Što je Iva snimila 21. listopada 2003. (2005.) osvojio je Zlatnu arenu za najboljeg redatelja i Veliku zlatnu arenu za najbolji film u Puli te godine. Za isti film nagrađen je i na filmskom festivalu u Dubrovniku -
Libertas. Osmi film mu je dramski omnibus
Tri priče o nespavanju. Film
Kotlovina (2011.) njegov je zadnji film koji je uz Zlatnu arenu za najbolji film i scenarij na pulskom filmskom festivalu 2011. osvojio još pet Zlatnih arena.
Bio je i dugogodišnji profesor glume i kazališne režije na ADU.
Filmografija
Kotlovina (2011)
Tri priče o nespavanju (2008)
Što je Iva snimila 21. listopada 2003. (2005)
Holding (2001)
Anđele moj dragi (1995)
Luka (1992)
Timon (1973)
Živa istina (1972)
__________
TV opus
TV filmovi i drame, produkcija, RTZ
2 filma iz ciklusa Lica 2, produkcija RTZ
Popodne (1970.) (dokumentarni TV-film)
Šetnja (1970.) (dokumentarni TV-film)
1 film iz ciklusa Istrani, produkcija RTZ
Izravni prijenos (1971.) (dokumentarni TV film)
1 film iz ciklusa Živjeti u Imotskom, produkcija RTZ
Put (1971.) (dokumentarni TV film)