Povodom 100. obljetnice rođenja španjolskog redatelja i scenarista Luisa Garcíe Berlange, kino Tuškanac od 12. do 14. travnja u suradnji s Veleposlanstvom kraljevine Španjolske u RH prikazuje pet značajnih filmova realiziranih u razdoblju od 1953-1963., u kojima je proslavljeni autor na satiričan način prikazao tadašnje španjolsko društvo.
U programu posvećenom Luisu Garcíji Berlangi publika će u zagrebačkom kinu Tuškanc moći vidjeti njegov prvi samostalno režiran dugometažni igrani film Dobrodošli, Mr. Marshall (1953), kojeg je napisao u suradnji s Juanom Antoniom Bardemom. Izvrsna satirična komedija, nagrađena u Cannesu, predstavljala je simbol buđenja španjolske kinematografije iz letargije u koju je zapala tijekom diktature Francisca Franca.
Sličnu tematiku obrađuje i satirična komedija Calabuch (1956) nagrađena u Veneciji. Berlanga je ovaj put kreirao ipak značenjski drugačiji film, altruističnu priču punu ekscentričnih i pomaknutih likova koja na izuzetno šarmantan, humoran i optimističan način slavi malog čovjeka, njegov svakodnevni život i općeljudske vrijednosti poput ljubavi, prijateljstva, tolerancije i skladnog suživota.
U satiričnoj komediji s elementima fantastike Svakog četvrtka čudo (1957) Berlanga je nastojao kroz humorni i satirički prosede prikazati katoličanstvo u Španjolskoj pod Francovom diktaturom. Film je očekivano smjesta postao metom cenzora, ali riječ je o inteligentno koncipiranom, zabavnom, duhovitom i sugestivno režiranom djelu u kojem ni cenzura nije uspjela sasvim otupiti satiričke žalce na račun crkvene produkcije čudesa u komercijalne svrhe.
Plácido (1961) je još jedna izvrsna satirična humorna drama, za realizaciju koje su ga nadahnule kampanje koje je ohrabrivao i poticao Francov režim, a kojima se nastojao stvoriti privid solidarnosti među različitim društvenim klasama. Sjajno režiran, inteligentno napisan i promišljen film donosi sardoničan portret groteskne zajednice kojom caruje hipokrizija, a zbog svog društveno-kritičkog žalca i satiričnog tona film je imao problema s cenzurom, državnom i crkvenom.
Crnohumorna drama Krvnik (1963), ovjenčana nagradom FIPRESCI u Veneciji, djelo je u kojem je Berlanga demonstrirao izraziti dar za crnohumorno propitkivanje tabua vezanih uz smrt. Riječ je o jednom od najuspjelijih ostvarenja u povijesti španjolske kinematografije, u kojem se Berlanga nastavio na metaforički način baviti besmislom u onodobnom španjolskom društvu pod Francovom čizmom.