Rođen je u bogatoj obitelji industrijalaca, studirao inženjerstvo na Cornell sveučilištu u New Yorku, a prvi dodir sa svijetom filma imao je ljetnim privremenim zaposlenjem na filmskom setu 1916. godine. Posao je dobio zahvaljujući poznanstvu s Victorom Flemingom, a tijekom rada sprijateljio se i s Douglasom Fairbanksom.

Idućih desetak godina bavi se raznim produkcijskim poslovima, a redateljski debi mu je nijemi film Put do slave (The Road to Glory, 1926). Snima još nekoliko filmova, a treba istaknuti Djevojku u svakoj luci (A Girl in Every Port, 1928), film u kojem koristi brojne elemente i teme koji su karakteristični za njegov kasniji rad. Tridesete započinje svojim prvim zvučnim filmom, ujedno dotad i najuspješnijim filmom, The Dawn Patrol (1930). Kao redatelj se potvrđuje gangsterskim filmom Lice s ožiljkom (Scarface, 1932), iako film u vrijeme izlaska nailazi na probleme s cenzurom. Dvije godine kasnije režira svoju prvu screwball komediju, Dvadeseto stoljeće (Twentieth Century, 1934), a u istom žanru snima i Silom dadilja (Bringing Up Baby, 1938) s Caryjem Grantom i Katharine Hepburn u glavnim ulogama. Film u vrijeme izlaska doživljava komercijalni neuspjeh, no s vremenom je prepoznat kao jedan od njegovih najboljih filmova. Od mladosti je bio zaljubljenik u auto utrke i avijaciju što mu je bila tema u nekoliko filmova kao što je film Samo anđeli imaju krila (Only Angels Have Wings, 1939) u kome je avijaciju spojio s romansom.

Četrdesete započinje komedijom Njegova djevojka Petko (His Girl Friday, 1940) još jednom uspješnom suradnjom s Caryjem Grantom. S Garyjem Cooperom u glavnoj ulozi režira biografsku povijesnu dramu Narednik York (Sergeant York, 1941) koja mu donosi prvu i jedinu nominaciju za Oscara za najboljeg redatelja, no nagradu prima samo montažer filma kao i Cooper za najboljeg glavnog glumca. Glavnu mu ulogu povjerava i u romantičnoj komediji Vatrena kugla (Ball of Fire, 1941), a slijedi slabije zapaženi film o napadu na Pearl Harbor Junaci avijacije (Air Force, 1943). Dvoje glavnih glumaca, Humphrey Bogart i Lauren Bacall se upoznaju i zaljubljuju tijekom snimanja Hawksove romantične komedije Imati i nemati (To Have and Have Not, 1944). Nakon završetka filma vjenčali su se, a Hawks s njima ponovno uspješno snima noir Duboki san (The Big Sleep, 1946).

Slijedi zapaženi vestern Crvena rijeka (Red River, 1948) s Johnom Wayneom u kome je Montgomery Clift odigrao prvu ulogu na velikom platnu. Uz Caryja Granta u glavnoj ulozi, ponovno se vraća žanru romantične komedije u Bio sam ratna nevjesta (I Was a Male War Bride, 1949). Tijekom pedesetih snima manje, no ne zaostaje kvalitetom. Producira, a prema nekima i režira (iako nije potpisan na špici filma) znanstvenofantastičan film Stvar iz drugog svijeta (The Thing from Another World, 1951). S Kirkom Douglasom u glavnoj ulozi snima slabije primljeni vestern Veliko nebo (The Big Sky, 1952), a peti i zadnji put s Caryjem Grantom u glavnoj ulozi režira komediju Majmunska posla (Monkey Business, 1952), u kojoj ženske uloge ostvaruju Ginger Rogers i Marilyn Monroe.

S Marilyn snima glazbenu komediju Muškarci više vole plavuše (Gentlemen Prefer Blondes, 1953), jedan od svojih najpoznatijih filmova. Režira i, za svoj opus ponešto atipičan, povijesni spektakl Zemlja faraona (Land of the Pharaohs, 1955). Pedesete zaključuje svojim najuspješnijim vesternom Rio Bravo (1959), ponovno s Johnom Wayneom. Šezdesetih snima četiri filma, a ističu se upravo suradnje s Wayneom: avanturistički Hatari! (1962) i vesterni El Dorado (1967) te Rio Lobo (1970). Oba potonja filma su remake Rio Brava. Iako isprva u svojoj zemlji nije bio posebno cijenjen (među prvima su u Europi njegov rad cijenili francuski kritičari iz Cahiers du cinéma), s vremenom je, ali za života, prepoznat kao značajan redatelj za američku kinematografiju, a 1975. dodijeljen mu je počasni Oscar.