CAST:
Emily Blunt (Kate Macer),
Benicio Del Toro (Alejandro),
Josh Brolin (Matt Graver),
Victor Garber (Dave Jennings),
Jon Bernthal (Ted),
Daniel Kaluuya (Reggie Wayne)

SCRIPT:
Taylor Sheridan

PHOTOGRAPHY:
Roger Deakins

MUSIC:
Jóhann Jóhannsson

EDITING:
Joe Walker

Synopsis:

Imenica sicario španjolska je izvedenica latinske riječi sicarium, označava ubojicu odnosno plaćenog asasina, a često ju koriste članovi južnoameričkih bandi i zločinačkih organizacija kao sinonim za osobu koja obavlja njihove najprljavije i najvažnije eliminacije. Nakon što sudjeluje u opasnoj akciji s mnogo leševa u području uz granicu s Meksikom, u okruženju borbe protiv južnoameričkih bandi i kartela iznenada će se naći mlada, srčana i smirena FBI-jeva agentica Kate Macer. Nju će kao izuzetno sposobnu terensku operativku zamijetiti sredovječni Matt Graver i njegov partner Alejandro, zagonetni „vladini suradnici” te iznimno iskusni i šutljivi „opasni momci” koji kao da znaju sve o svemu i do posljednjeg su detalja upoznati s onim što ih očekuje. Graver i Alejandro se prema drugima odnose s cinizmom i podcjenjivanjem, no u meksičkom gradu Juárezu u državi Chihuahui upravo pripremaju veliku i složenu operaciju za obavljanje koje će im trebati baš Kate. Ona im se svidjela zbog svoje mirnoće i pribranosti i u najtežim situacijama, no za razliku od njih Kate itekako drži do pravila službe a vodi se i jakim etičkim kodeksom. Zbog toga će se između nje te Gravera i Alejandra ubrzo pojaviti tenzije, a ona će biti prisiljena s jedne strane očvrsnuti i raskrstiti s iluzijama, a s druge se suočiti s njoj teško pojmljivom mizantropijom i agresivnošću, kao i sa sviješću da je žrtva manipulacije.

Godine 2016. nominirana za tri Oscara, uključujući i kategorije najbolje fotografije i izvorne glazbe, iste godine nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA također u trima kategorijama, osim za fotografiju i glazbu i za najboljeg sporednog glumca Benicija del Tora, te godinu ranije prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, žestoka i krvava krimi-drama redatelja Denisa Villeneuvea debitantsko je scenarističko ostvarenje dotadašnjeg glumca Taylora Sheridana. On će se vrlo brzo kroz predloške za filmove Sve ili ništa Davida Mackenzieja, Tragovi u snijegu, koji će biti i njegov redateljski projekt, te u manjoj mjeri za Sicario 2: Rat bez pravila Stefana Solime, afirmirati kao autor izuzetno vješt u kreiranju snažnih i slikovitih likova koji se gotovo isključivo hoksovski profiliraju kroz akciju. Sheridan s osloncem na životne dijaloge i raspoložene glumačke interpretacije suptilno i slojevito profilira likove, njihova manje ili više složena psihička i emotivna stanja, a ti su likovi izraziti profesionalci koji u filmovima jedva da postoje izvan svojih profesija, odnosno te ih profesije definiraju i određuju im karakterno-psihološke gabarite. Sheridan u svim dosadašnjim autorskim projektima manje ili više otvoreno barata postulatima vesterna, i u oba nastavka Sicaria i osobito u Sve ili ništa, pa i u Tragovima u snijegu, u kojima su primjetni i elementi posljednjih godina jako popularnog skandinavskog noira, te u slabašnom akcijskom trileru Oni koji mi žele smrt, ujedno i njegovom trećem redateljskom ostvarenju. U Sicariu i njega i Villeneuvea zatječemo na kreativnom vrhuncu, jer je riječ o djelu impresivnog pseudodokumentarističkog vizualnog i redateljskog prosedea s naglašeno realističkim prikazom krvave akcije kao i svih zbivanja. Vrline cjeline su i odlično uvođenje formalno središnjeg lika mlade agentice koju izvrsno tumači Emily Blunt, kao i njenog kolege Reggieja kojeg vrlo uvjerljivo interpretira Daniel Kaluuja (oskarovac iz Jude i Crnog mesije), zatim fantastična potmula, prijeteća i povremeno kakofonična glazbena podloga Islanđanina Jóhanna Jóhannssona (Teorija svega), te izvrstan narativni ritam kao i vizualna naracija s konstantno rastućim osjećajem nelagode i iščekivanja tragedije. Imponira i minimalističko uvođenje lika tamnoputog meksičkog policajca s obiteljskim zaleđem, čovjeka kojeg u donekle idiličnom obiteljskom okruženju vidimo pri početku da bi se ponovo pojavio nakon nekih 30-40 minuta, još uvijek s nejasnom dramskom funkcijom ali s naslućivanom bitnom emotivnom i melodramskom, pa dijelom i socijalnom dimenzijom koje će se ocrtati u završnici i pri samom kraju, kad postane jasna i njegova dramska funkcija. Tijekom čitavog filma ekspandirajuća nelagoda i nesigurnost su vrlo efektno predočene i kombiniranjem totala snimljenih iz helikoptera i zrakoplova, totala s prizorima pustinje Sonore koji dodatno sugeriraju grubost i nečovječnost ljudi i priče u kojoj se zatječu, s krupnim planovima važnih likova, osobito Kate.

color, 121'