ULOGE:
Monica Vitti (Giuliana),
Richard Harris (Corrado Zeller),
Carlo Chionetti (Ugo),
Xenia Valderi (Linda),
Rita Renoir (Emilia)

SCENARIJ:
Michelangelo Antonioni,
Tonino Guerra

FOTOGRAFIJA:
Carlo Di Palma

GLAZBA:
Giovanni Fusco,
Vittorio Gelmetti

MONTAŽA:
Eraldo Da Roma

Sadržaj:

Mlada Giuliana pokušava se nositi sa životom u krugu dehumaniziranog tvorničkog postrojenja u sumornoj i oronuloj industrijskoj zoni u Ravenni. Giuliana je udana za Uga, direktora lokalnog postrojenja s kojim ima sina Valerija, a nakon nedavne prometne nesreće koja ju je ozbiljno psihički potresla sa suprugom i sinom uspijeva uspostaviti tek površnu i ispraznu komunikaciju. Giuliana pati od depresije, a iako njezine promjene raspoloženja uznemiruju sve oko nje, svi se pretvaraju da je sve u najboljem redu. Jedini za kojeg se čini da ju uistinu razumije je Corrado Zeller, britanski inženjer i kolega njezinog supruga u odnosu s kojim će Giuliana potražiti oslonac, želeći uspostaviti smislene odnose sa svojim okruženjem. Nakon što s njim uskoro započne ljubavnu vezu, Giuliana će početi shvaćati da joj ni Corrado ne može pomoći.

Pobjednički film festivala u Veneciji 1964. godine, na kojem je osim Zlatnog lava osvojio i Nagradu FIPRESCI te New Cnema Award, fascinantna psihološka egzistencijalna drama suscenarista i redatelja Michelangela Antonionija koja je godinu kasnije ovjenčana i dvama talijanskim Zlatnim globusima prvi je autorov film u boji, u tom kontekstu cijenjen i zbog impresivne retoričke uporabe technicolora i širokokutnog objektiva. Držeći da boja sama po sebi ne postoji, odnosno da ju stvara odnos između predmeta i psihološkog stanja promatrača, Antonioni je kao najvažniji konstitutivni element filma uporabio upravo boju, odnosno njezinu ovisnost o onome što ju okružuje. Zaključno poglavlje redateljeve ´tetralogije otuđenja´, koju zaokružuju naslovi Avantura, Noć i Pomrčina, Crvena pustinja nudi još jednu dojmljivu i iznijansiranu panoramu (ne samo) onodobne suvremene otuđenosti, svevremenski pogled na duhovnu pustoš tehnološkog doba. Antonionijeva muza i tadašnja partnerica Monica Vitti (Avantura, Noć, Djevojka s pištoljem Marija Monicellija) sjajno i vrlo suptilno utjelovljuje nezadovoljnu i izgubljenu ženu koja luta sumornim industrijskim krajobrazom, te koja izbavljenje uzalud pokušava pronaći u vezi sa suprugovim kolegom kojeg tumači markantni Richard Harris (Pobuna na brodu Bounty, Bojnik Dundee, Čovjek zvan Konj). Dok kadrovi filma, za koji je scenarij supotpisao tri puta za Oscara nominirani Tonino Guerra (Povećanje, Amarcord, Kaos braće Taviani), podsjećaju na umjetničke slike s motivima ribarskih kućica i privezanih brodova u magli, pred gledateljima se pomalja iznimno poetična i gotovo apokaliptična slika vremena i ljudskih stanja.

boja, 117'