ULOGE:
Taško Načić (Pera Mitić),
Nikola Simić (inspektor Ognjen Strahinjić),
Srđan Saper (Spiridon Kopicl),
Rahela Ferari (Perina majka),
Sonja Savić (Sofija Mačkić)

SCENARIJ:
Nebojša Pajkić,
Slobodan Šijan

FOTOGRAFIJA:
Milorad Glušica

GLAZBA:
Vuk Kulenović,
Srđan Šaper

MONTAŽA:
Ljiljana-Lana Vukobratović

Sadržaj:

Kad je u pitanju zločin, Beograd je kao i svaka druga moderna metropola, osim što nema svog serijskog ubojicu. Ali i to će se promijeniti. Mentalno pomaknuti ulični prodavač cvijeća Pera Mitić, koji živi u oronulom stanu sa svojom starom majkom, počinje ubijati mlade djevojke. Policija predvođena inspektorom Ognjenom Strahinjićem pokreće istragu, a nadobudni rock muzičar iz ugledne građanske obitelji, Spiridon Kopicl, shvaća da je telepatski povezan s ubojicom. Tu je i popularna radijska voditeljca Sofija Mačkić koja se splete sa Spiridonom…

Nakon slabog odjeka prvog filma koji je radio prema vlastitom scenariju, humorne političke drame Kako sam sistematski uništen od idiota (adaptacija romana Mome Dimića Šumski građanin), Slobodan Šijan vratio se prokušanom žanru crne komedije kojim se proslavio. No za razliku od filmova Ko to tamo peva i Maratonci trče počasni krug, rađenih prema predlošcima Dušana Kovačevića, scenarij za Davitelja protiv davitelja napisao je u suradnji s istaknutim filmskim kritičarom Nebojšom Pajkićem, i taj scenarij odražava veliku filmofiliju obojice scenarista. Doduše, već je Ko to tamo peva zapravo bio osebujna parafraze Poštanske kočije Johna Forda, s takoreći brehtijanskim romskim songovima na tragu filma Biće skoro propast sveta Aleksandra Petrovića, a Maratonci trče počasni krug u svoju su bizarnu priču, što je koketirala s podžanrom gangsterskog filma i povremeno poetikom nijemog filma, sjajno uklopili motiv filmskog pionirstva u Srbiji. Davitelj protiv davitelja intenzivirao je tu Šijanovu tendenciju referirajući se na filmove o serijskim ubojicama i otvoreno parafrazirajući Hitchcockov Psiho, ali isto tako sjajno rabeći klasični motiv njemačkog romantizma i ekspresionizma – motiv dvojnika (doppelganger). Uz to se na svoj način referirao i na francusku tradiciju filmova o policijskim komesarima i istragama. A povrh svega toga anticipirao je srbijanski rock'n'roll film stavljajući u središte radnje wanna be rock zvijezdu i zaraznu melodiju i tekst pjesme Bejbi, bejbi fiktivnih VIS Simbola, koju su stvarni VIS Idoli napisali specijalno za film. Uz veterana Taška Načića, koji se prvi put našao u središnjoj roli (poremećenog prodavača cvijeća), glavne uloge odigrali su frontmen i, uz Vladu Divljana, stožerni autor spomenutog legendarnog beogradskog novovalnog sastava (VIS) Idoli, Srđan Šaper, te uz Načića još jedan veteran, Nikola Simić, kao policijski inspektor. U ženskom dijelu postave najistaknutija uloga pripala je Sonji Savić, koja je utjelovila beskrupuloznu radijsku voditeljicu. Na festivalu u Puli ovom izuzetnom ostvarenju pripale su Zlatne arene za najbolju scenografiju i zvuk, a film je bio uvršten i u glavni program uglednog festivala u Chicagu.

boja, 93’